Danas predstavljamo drugu od pet knjiga prvog kola edicije. Riječ je o knjizi Alija Izetbegović: kratka biografija, autora Farisa Nanića. 

U Narodnom pozorištu u Sarajevu 23. septembra predstavljeno je prvo kolo Edicije “Bošnjaci”, naučno-istraživačkog projekta pokrenutog povodom 25 godina od organiziranja Bošnjačkog sabora, održanog 27. i 28. septembra 1993. godine u Sarajevu.

Izdavači Edicije su “Simurg Media” / Stav i Internacionalni univerzitet u Sarajevu, a partner projekta je Muzej “Alija Izetbegović” uz ostale partnere: Bošnjačko nacionalno vijeće (Republika Srbija), Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori, Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske i Bošnjački kulturni savez Slovenije.

Edicija “Bošnjaci” realizirana je pod visokim pokroviteljstvom predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, a nastala je kao rezultat naučno-istraživačkog projekta Internacionalnog univerziteta u Sarajevu koji je podržalo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Sponzor projekta je BH Telecom.

Danas predstavljamo drugu od pet knjiga prvog kola edicije. Riječ je o knjizi Alija Izetbegović: kratka biografija, autora Farisa Nanića.

Sarajevo, jesenji, oblačan, devetnaesti dan oktobra 2003. godine po miladu. Pristižu ljudi, u rijekama, iz čitave Bosne i iz inostranstva, slijevajući se na Trg Bosne i Hercegovine, sa svih strana, tiho, dostojanstveno. Grad je zamro. Neka dotada nikad čujna tišina razlila se ulicama, čaršijom, mahalama… Vrijeme, relativno kakvo već jeste, uspori. Prostor, relativan kakav i on jeste, stisnu se. Grad postade miran, spokojan, tih, usporen, a ljudi u njemu bliži jedni drugima. Dostojanstvena tuga čita se na licima pridošlica, koji se odlučno, ali ne prebrzo, spuštaju k središtu grada heroja, gdje će se dženazom oprostiti od merhuma, kojeg su došli ispratiti na put u Bolji svijet.

Polahko počinje kiša, sve jača, sve upornija, gusta poput zavjese. Ljudi joj prkose, stotinu i pedeset hiljada ih klanja dženazu čovjeku, kojeg su smatrali svojim liderom, kojeg su slijedili u iskušenjima kojima dotada niti oni, niti njihovi preci nisu bili podvrgnuti. Alija Izetbegović, pravnik po obrazovanju, filozof po vokaciji, zatočenik misli po sudbini, državnik po izboru, lider jednog malobrojnog naroda, dugo nepriznatog, čija je povijest sistemski krivotvorena, osakaćivana, napustio je Ovaj svijet mučen bolešću, koju je vukao kao posljedicu dugogodišnjeg robijanja po socijalističkim kazamatima, u koje je dva puta dospio jer je želio slobodu. Jer je, kako je sam kasnije napisao, u nju bježao.

Pred tabutom koji, prekriven zastavom Bosne i Hercegovine, stoji ispred Parlamentarne skupštine BiH, Visoki predstavnik međunarodne zajednice, britanski liberal Paddy Ashdown, u zanosu kazuje da danas i nebo nad Bosnom plače. Kiša pljušti sve jače. A ljudi ne traže zaklona, mirno čekaju da isprate svoga prvaka, da klanjaju dženazu, potpuno mokri.

Do šehidskog mezarja na Kovačima dug je put. Uz Miljacku, rijeku koja dvije polutke grada spaja, ljudi zastaju i odaju počast tabutu prekrivenom zastavom, na lafetu koji se polahko kreće ka istoku. Nad mezarom hafiz Mensur Malkić uči prvih petnaest ajeta kur’anske sure Er-Rahman, sure kojoj se merhum Alija Izetbegović često vraćao i njezine jedinstvene ajete citirao, iz njih crpio inspiraciju, snagu, hrabrost i drugima ih prenosio. Kako je rekao i zapisao, s tim se suretom susreo još kao dječak, slušajući kiraet imama Vekil-Harač ili Hadžijske džamije u Sarajevu Mustafe Mujezinovića.

Tako je tu, među svojim palim borcima, svjedocima vjere u Jedinoga Boga, na starom šehidskom mezarju u Sarajevu, završio ovozemaljski život Alija, sin Mustafin, Izetbegović, izabrani lider Bošnjaka kojem su oni, kao niti jednom prije, poklonili emanet vodstva.

(Iz Prologa)