Knjiga dr. Franje Jurića pokušava ocrtati put časnih sestara riječju i fotografijom. Bilo je i određenih problema tokom izrade knjige jer je arhivsko gradivo časnih sestara bilo poprilično uništeno i zagubljeno. S druge strane, postojala je bogata fonoteka, bogati albumi, ali isto tako i sjećanja časnih sestara koje su službovale u Bihaću, što je bilo dovoljan materijal da se pokuša rekonstruirati 125 godina plodotvornog rada časnih sestara u ovom dijelu Bosne i Hercegovine

Piše: Fahrudin VOJIĆ

U Bihaću je svečano predstavljena monografija Stotinu dvadeset i pet godina djelovanja časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bihaću autora dr. Franje Jurića. U svom dugom radnom vijeku i postojanju časne sestre ovog reda ostavile su dubok trag u životu Bihaća, jer su, pored vjerskog života, odgajale i obrazovale brojne generacije. Sagradile su samostan koji je kasnije srušen, poučavale strane jezike, muzičke instrumente, otvarale škole. “Stotinu dvadeset i pet godina je dug period, a časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove toliko u kontinuitetu djeluju i rade na području Bihaća i ovog dijela Bosne i Hercegovine. Njihov rad je vrlo slojevit, one nisu samo vjernice i nisu se samo bavile i ne bave se samo vjerničkim poslovima, one su bile i odgajateljice, humanitarke i graditeljice, tako da su svojim radom i djelovanjem u proteklih 125 godina ostavile duboki trag u gradu Bihaću i šire”, pojašnjava autor monografije dr. Franjo Jurić.

Časne sestre na područje Bihaća došle su 1894. godine, kada su sagradile samostan i OŠ “Sv. Josip”, koja je bila prepoznatljiva ne samo u Bihaću već u široj regiji. Kroz tu školu, ističe Jurić, prošlo je više od 5.000 učenika. Osim osnovne škole, imale su i višu djevojačku školu, koja je kasnije nazvana Građanska škola. Također je poznato da su časne sestre ovdje djelovale i u najtežim uvjetima Drugog svjetskog rata, sve do velikog bombardiranja grada Bihaća 17. maja 1944. godine, kada je uži dio Bihaća bio razoren, a time i samostan časnih sestara, koji su potom morale napustiti. Ali ni tu nije bio kraj njihovim iskušenjima. Jugoslavenske vlasti oduzimale su imovinu svim vjerskim zajednicama, pa je tako i imovina časnih sestara u Bihaću došla na red.

“Nakon završetka Drugog svjetskoga rata, tadašnje komunističke vlasti su im oduzele samostan, a prije toga uoči samog rata 1938. godine one su dale sagraditi prvu veću dvoranu u gradu Bihaću, koju su nazvale gimnastičkom dvoranom, a nalazila se uz sami samostan i školu ‘Sv. Josip’. U tom prostoru održano je i Prvo zasjedanje AVNOJ-a 1942. godine. I to im je također oduzeto i one faktički nisu uspjele vratiti ono što su sagradile sve do 2009. godine, a tada su uspjele otvoriti knjižnicu u dijelu samostanskog prostora. U ovom periodu također vrlo intenzivno djeluju na humanitarnom planu, posebno u kriznim vremenima Drugog svjetskog rata, ali i ovog posljednjeg rata u periodu od 1992. do 1995. godine rade na pružanju pomoći građanima Bihaća i šire, bez obzira na vjersku, ideološku i nacionalnu pripadnost”, potcrtava Jurić.

U Knjižnici “Sv. Josip” u Bihaću organiziraju se mnoge edukativne i kreativne radionice, pomaže se učenicima da lakše savladaju nastavni plan i program, a knjižnica svake godine bilježi sve veći broj članova. Ovdje se organiziraju i međureligijski susreti, stoga časne sestre i njihovo djelovanje, dugo 125 godina, ovdje u Bihaću predstavljaju slojevit put koji je zaslužio zahvalu od grada Bihaća i Bišćana.

“Monografija je zasigurno trebala i ranije da se izradi, jer je riječ o osobama koje su toliko puno dale, a ovdje su došle samozatajno i sve što su radile kroz ovih 125 godina radile su samozatajno, ali vrlo slojevito i vrlo značajno za sve građane Bihaća”, zaključuje autor Jurić.

Jurićeva knjiga pokušava ocrtati put časnih sestara riječju i fotografijom. Bilo je i određenih problema tokom izrade knjige jer je arhivsko gradivo časnih sestara bilo poprilično uništeno i zagubljeno. S druge strane, postojala je bogata fonoteka, bogati albumi, ali i sjećanja časnih sestara koje su službovale u Bihaću, što je bilo dovoljan materijal da se pokuša rekonstruirati 125 godina plodotvornog rada časnih sestara u Bihaću.

Među brojnim promotorima ove monografije bila je i Jasna Pašić, magistrica historije, koja je istakla da dugi period rada i djelovanja časnih sestara u gradu Bihaću obuhvaćen Jurićevom monografijom predstavlja vrlo značajan historijski izvor koji može poslužiti svima koji se u budućnosti budu bavili ovakvom tematikom.

“Izrada ove monografije bila je društveno i stručno odgovoran zadatak. Uvjerena sam da će monografija svakako pronaći svoje mjesto, kako u naučnim krugovima koji se budu bavili ovom temom, tako i kod publike koja se bude interesirala za prošlost ovog grada. Časne sestre su, osim socijalne poruke jevanđelja u svojoj vanjskoj službi, utkale u identitet ovog grada i svoje djelovanje kroz kulturu, obrazovanje, odgoj i karitativni rad i humanitarne djelatnosti. To njihovo djelovanje na neki način okrunjeno je ovom monografijom”, istakla je Pašić.

S aspekta kulturnog identiteta i života grada Bihaća, ova monografija predstavlja izuzetno značajno djelo, što je potvrdio Adnan Dupanović, direktor Gradske galerije Bihać, koji je govorio o kulturnom dijelu rada i djelovanja časnih sestara u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

“Kao osobi koja dolazi u ime Gradske galerije Bihać, najznačajnije mi je to što je važan dio manifestacije obilježavanja 125 godina njihovog djelovanja održan u Gradskoj galeriji. Naime, izložba kojom je obilježen ovaj važan jubilej upriličena je u Gradskoj galeriji i ja sam malim dijelom učestvovao u pripremi ove monografije asistirajući njenom autoru. Časne sestre u Bihaću pokrenule su nukleus i prvi organizirani pristup obrazovanju i kulturi, ali i organizaciji kulturnih događaja kao što su bile izložbe, predstave, koncerti itd. Njihova uloga u stvaranju kulturnog života u Bihaću vrlo je značajna. To se održalo i do danas, iako to one rade skromno i bez velike pompe”, kazao je Dupanović, koji je bio jedan od promotora monografije.

Fra Robert Slišković, župni vikar u Bihaću, diplomirani teolog i jedan od promotora, govorio je o značaju monografije s teološko-pastoralnog aspekta, odnosno pastoralnog djelovanja časnih sestara pri Župi sv. Ante Padovanskog, te prisutne upoznao s karizmom i poslanjem koje je imala Marija De Mattias, utemeljiteljica ove družbe.

“Temeljno poslanje njezino, a samim tim i sestara reda Klanjateljica, jeste solidarnost sa siromašnima i poštovanje svake osobe zbog njenog dostojanstva i mislim da to časne sestre ovdje u Bihaću jako dobro i iskreno žive, jer, evo, kako im i u monografiji stoji – za vrijeme Drugog svjetskog rata i ovog domovinskog pomagale su onoliko koliko su mogle, pa, rekao bih, čak i preko svojih mogućnosti. I upravo ta, negdje nadnaravna, požrtvovnost koju one imaju nešto je što krasi ne samo njih kao zajednicu i dio regije Zagreb nego prvenstveno krasi ovaj grad i vjerujem da Bišćani to prepoznaju”, poručio je fra Slišković.