Ukupna površina Bosne i Hercegovine koju Srbija traži iznosi 40,45 kilometara kvadratnih. Srbija predlaže da joj u potpunosti pripadnu područja HE Zvornik 1 i Bajina Bašta, uključujući i akumulaciona jezera. Za područje Rudo, kroz koje prolazi pruga Beograd – Bar, Srbija predlaže razmjenu teritorija

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Kako se približava posjeta članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Beogradu, koja je planirana za početak decembra, tako je ponovo aktualiziran i problem razgraničenja između dviju država. Granica Bosne i Hercegovine i Srbije duga je 335 kilometara. Srbija traži korekciju granične linije na četirima lokacijama po dužini državne granice Bosne i Hercegovine s tom zemljom: kod HE Zvornik i Bajina Bašta na Drini, koje presijeca državna granica što vodi koritom Drine, selo Štrpci u Rudom (željeznička pruga Beograd – Bar na dužini od 12 km prolazi kroz teritoriju BiH) i sela Međuriječje i Sastavci (između općina Priboj u Srbiji i Rudo u BiH). Ukupna površina Bosne i Hercegovine koju Srbija traži iznosi 40,45 kilometara kvadratnih. Srbija predlaže da joj u potpunosti pripadnu područja HE Zvornik 1 i Bajina Bašta, uključujući i akumulaciona jezera. Za područje općine Rudo, kroz koje prolazi pruga Beograd – Bar, Srbija predlaže razmjenu teritorija.

ŠTA SRBIJA NUDI ZAUZVRAT

U zgradi Opštine Srebrenica prije nekoliko dana održan je sastanak Državne komisije za granicu Bosne i Hercegovine, koju je predvodio zamjenik predsjedavajućeg Komisije Edin Kučuković sa zamjenikom načelnika Opštine Srebrenica Nerminom Alivukovićem, predsjednikom Skupštine opštine Srebrenica Alijom Tabakovićem, načelnikom odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Bojanom Josipovićem, kao i predsjednicima savjeta mjesnih zajednica općine Srebrenica uz Drinu: Skelani, Osatica i Radoševići.

Edin Kučuković kaže da “u najužem smislu poslovi korekcije granične linije na neki način podrazumijevaju uzajamnu razmjenu teritorije s ciljem boljeg prilagođavanja državne granice na terenu, uz ispunjenje obaveznih kriterija, a to su da se takva razmjena teritorija mora raditi na način kvantitativne i kvalitativne ekvivalencije teritorija koje se razmjenjuju i da se korekcije dopuštaju najviše u širini od 150 do 200 metara od granične linije povučene na kartama”.

“Ako zahtjevi susjedne zemlje za korekciju granične linije, prema površini tražene teritorije, prelaze preko maksimalne širine za dopustivu korekciju, onda možemo govoriti o ‘razmjeni teritorija’ u punom smislu te riječi i takve zahtjeve jedino može razmatrati Vijeće ministara BiH, te se iste odobravaju zaključenjem posebnog međunarodnog sporazuma koji podliježe ratifikaciji Parlamentarne skupštine BiH i odobrenju Predsjedništva BiH”, objasnio je Kučuković.

Sva pitanja u poslovima razgraničenja jesu jednako važna, ali, po mišljenju Kučukovića, pitanje razgraničenja na koritu Drine ima posebnu težinu, imajući u vidu da se na državnoj granici koja ide sredinom ove rijeke nalaze hidrocentrale Bajina Bašta i Zvornik. Ove hidrocentrale crpe kopnene i vodene resurse i Bosne i Hercegovine i Srbije, ali korist od njih trenutno ima samo Srbija.

Republika Srbije od Bosne i Hercegovine na području općine Srebrenica zahtijeva dio teritorije oko HE Bajina Bašta u površini od 1,6 km².

Nermin Alivuković, zamjenik načelnika Opštine Srebrenica, kaže da mu je jasno šta Srbija traži od Bosne i Hercegovine, ali mu nije jasno po kom osnovu to traži i koju teritoriju nudi u zamjenu.

“Kako smo obaviješteni, u toku je rad između državnih komisija Bosne i Hercegovine i Srbije. Srbija je uputila zahtjev za razgraničenjem koji se, između ostalog, odnosi dijelom i na teritoriju općine Srebrenica. Oni na području Srebrenice traže teritoriju u iznosu od 1,6 km². Riječ je o zaista značajnoj teritoriji na području naše općine. Mi smo izrazili sumnju i nezadovoljstvo prijedlogom Vlade Srbije za razgraničenjem na području Srebrenice. Samim ovim prijedlogom dovodimo u pitanje dugo traženu finansijsku naknadu i naplatu koncesija za potopljeno zemljište od strane Srbije. Ako bi se dogodilo ovakvo razgraničenje, stanovništvo smatra da bi im time samo bio otežan život. Stanovnici bi morali preći tri granična prelaza da dođu do Skelana, gdje imamo ambulantu, policijsku stanicu, općinske kancelarije i veće trgovine. To bi u velikoj mjeri otežalo i promet roba na tom području. Smatram da je to neprihvatljivo u ovom momentu. Nadamo se da će biti održana tematska sjednica Skupštine opštine Srebrenica na kojoj bi iz Državne komisije prezentirali sve podatke. Skoro identičan problem ima i Zvornik. Načelnik ovog grada nije želio da uopće razgovara o toj temi i da Srbija dobije bilo koji dio Zvornika”, tvrdi Alivuković, naglasivši da dio koji traži Srbija predstavlja jedan od najznačajnijih resursa Srebrenice.

“Mi smo dosta uložili na području jezera Perućac i znamo svi da to područje predstavlja jedan od najznačajnijih kapaciteta općine Srebrenica za razvoj turizma. Ako bi se desilo razgraničenje kako to traži Srbija, izgubili bismo jedan od najznačajnijih resursa, ali i najljepših dijelova na kojem je, između ostalog, i plaža Oštrika i mjesto odakle kreće regata. Pored toga, izgubili bismo i značajna sredstva od koncesije za potopljeno zemljište, a ne bismo dobili ništa”, upozorava Alivuković.

NEISPLAĆENE NAKNADE ZA POTOPLJENO ZEMLJIŠTE

Predstavnici mjesnih zajednica koje gravitiraju području oko HE Bajina Bašta ne slažu se s predloženim razgraničenjem iz praktičnih razloga. Da bi mještani iz sela oko brane došli do Skelana, u slučaju predloženog razgraničenja, morali bi preći nekoliko graničnih prelaza.

Bego Hodžić, predsjednik MZ Radoševići, smatra da je dobro da se govori o razgraničenju između Bosne i Hercegovine i Srbije, ali i da nema osnove da Srbija traži teritoriju na području Srebrenice: “To što Srbija traži je nemoguće. Vrlo jednostavno, ne možeš ti u mojoj štali tražiti moju kravu i reći da je tvoja. Zna se da je pola Drine naše, a pola njihovo. Neosnovano je to što traže. Pa svakih pedeset godina oni bi da pomjeraju granice. U slučaju da se to dadne Srbiji, to bi bilo pogubno po nas ovdje. Mogu oni tražiti, ali nadam se da im neko neće to i dati. Granica je na sredini Drine. Tako je bilo od pamtivijeka i tako treba i ostati.”

Enver Hamzić, predsjednik MZ Osatica, zahtjev Srbije prema Bosni i Hercegovini također smatra nerealnim. “To 100% nije realno jer bi se u tom slučaju na tom prostoru trebala postaviti tri ili četiri granična prelaza. Bili bi presječeni putevi koji spajaju Skelane s ovim ostalim dijelom naše općine. Nije to samo 1,6 km² . To je mnogo šire područje koje bi se našlo u nezavidnoj situaciji. Drina je prirodna granica i tako treba i da ostane. Sve bi to otežalo život stanovništvu. Bila bi granica prije i poslije centrale. I kada bismo htjeli da zaobiđemo granicu, morali bismo putovati duže od 30 kilometara. Evo, ja se bavim kozarstvom i, da bih prevezao nešto, moram preći tri granična prelaza. Oni nemaju nikakve osnove da traže bilo šta ovamo, nema postrojenja, nema ništa”, kategoričan je Hamzić, koji smatra da Srbija prvo treba isplatiti naknadu za potopljeno zemljište.

“Više od 25 godina ne isplaćuje se naknada za potopljeno zemljište, a traže teritoriju. U Zvorniku je rečeno da nema uopće pregovora po pitanju razgraničenja, a kod nas u Srebrenici šute, niko ništa kako treba i otvoreno da kaže. Mi i ovako imamo dovoljno problema, još nam samo treba granica pred kućom”, kaže Hamzić.

Milan Đukić, predsjednik MZ Skelani, nada se da će biti održana tematska sjednica Skupštine opštine Srebrenica na kojoj će se iznijeti jasan stav.

“Svakako ne treba dozvoliti da građani ovog prostora budu oštećeni i da nemaju nikakve koristi. Vrh države treba da pita nas i za naše mišljenje. Mi treba da volimo svoj grad i svoju zemlju. Bez obzira na to što je to susjedna država i što su mnogi vezani za nju, ali svako svoje interese gleda i to je jasno kao dan, pa tako i mi moramo gledati svoje interese”, naglašava Đukić.

Procjenjuje se da Srbija, po osnovu naknade za potopljeno zemljište, općinama Zvornik, Višegrad, Rogatica i Srebrenica duguje više od 200 miliona maraka. Naknada za potopljeno zemljište nije isplaćivana od 1992. godine. Srebreničani smatraju da prvo treba riješiti pitanje neisplaćivanja naknade za potopljeno zemljište i dug Srbije prema Srebrenici koji premašuje 30 miliona maraka.