Zbog rata u Siriji, Liban ekonomski i socijalno trpi posljedice sukoba u njemu susjednoj zemlji. Liban je država sa svega šest miliona stanovnika, ali u njemu živi milion sirijskih izbjeglica, iako je stvarna brojka oko milion i po.
 i promjenu Vlade, koja je do tada bila pod utjecajem Assadovog režima. Nakon nekoliko nedjelja mirnih protesta, posljednji sirijski vojnici, oko 14.000 vojnika i obavještajaca, povukli su se u Damask 27. aprila 2005. godine.</p>
<p>Prošla su tri desetljeća od rata, a “zemlja kedrova” zatvara jedan, a otvara drugi ciklus, gotovo identičan. Prezime Hariri, koje nosi sin ubijenog premijera i njegov politički nasljednik Saad, ostaje ključno za formiranje parlamentarne većine. Kao što je njegov otac učinio u augustu 2004, Saad je podnio ostavku na mjesto premijera. Bilo je to u oktobru, dvije sedmice nakon što je val protesta poremetio političku ravnotežu.</p>
<p>Liban je u sličnom stanju kao 2005. godine, opet se traže političke promjene i opet se interesi grupa sklonih Damasku sukobljavaju s građanima, koji zahtijevaju iskorjenjivanje korupcije koja nagriza političku kastu. Imena se ponavljaju, iako su neki danas s druge strane, poput Michela Aouna, aktualnog predsjednika i amblema pro-Assadove politike.</p>
<p>Iako građani protestiraju iz dana u dan, vlast ih nije poslušala i nije smijenila pripadnike starih političkih porodica. Umjesto toga, premijer Hasan Diab zatražio je tehničku pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda kako bi sredio svoje finansije.</p>
<p>Libanci proživljavaju najgoru ekonomsku krizu od građanskog rata, s teretom desetljeća lošeg upravljanja, javnim dugom u iznosu od 150 % svog BDP-a (trećim najvećim na svijetu) i gospodarskim rastom od 0,2% u 2019. Trećina Libanaca živi ispod granice siromaštva, ali je Svjetska banka u novembru upozorila da u takvom stanju može biti i polovica stanovništva.</p>
<p>Zbog rata u Siriji, Liban ekonomski i socijalno trpi posljedice sukoba u njemu susjednoj zemlji. Liban je država sa svega šest miliona stanovnika, ali u njemu živi milion sirijskih izbjeglica, iako je stvarna brojka oko milion i po.</p>
<p>Zemlja pati zbog lošeg energetskog sistema koji nije u mogućnosti opskrbiti električnom energijom 24 sata dnevno sve domove i s ozbiljnim je problemima kada je u pitanju opskrba vodom i odvoz otpada.</p>
<p>Ekonomska kriza navela je banke da ograniče iznos novca koji korisnici povlače sa svojih računa. Bankarski haos uzrokovao je zatvaranje firmi, otpuštanja, smanjenje plaća i podstakao bijes ljudi koji ne prestaje, ali usred svog tog haosa nalazi se firma koja radi i koja opstaje na površini: “Solidere”.</p>
<p>Stvorio ju je Rafiq Hariri u devedesetima, građevinska firma bila je odgovorna za obnovu centra Bejruta, koji je ostao u ruševinama nakon građanskog rata. Mnogi kritiziraju da je njegova intervencija rezultirala gentrifikacijom starog grada.</p>
<p>Stanje u bankarskom sektoru izazvalo je paniku među ulagačima, koji su tražili alternativno utočište u “Solidereu”. Firma posluje u dolarima i specijalizirala se za nekretnine, dvije karakteristike koje su sinonim za stabilnost u finansijskom svijetu.</p>
<p>U isto vrijeme kip Rafiqa Haririja ispred “St. Georgesa” promatra ogroman transparent na pročelju zgrade iz ‘20-ih na kojem stoji “Stop Solidere”. Čini se da je gotovo sve u Libanonu podložno cikličkim zakonima. Pa i saga o Haririju.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Sergejev nasljednikSljedeći članak
DODIK UDARIO NA TEMELJE BOSNE I HERCEGOVINE
