“Cazinska medresa zatvorena je odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, a ponovo je otvorena odmah nakon početka posljednjeg rata, odnosno agresije na našu zemlju. Medresa je zatvorena 1920. godine zbog nedostatka materijalnih sredstava, a otvorena je 1993. godine zbog duhovnih potreba muslimana ovog kraja. Cazin i cijela Bosanska krajina nisu mogli više podnositi stanje prekinute tradicije, već su odlučili obnoviti kontinuitet pamćenja. Medresa je ponovo svečano otvorena 8. septembra 1993. godine”

Medresa “Džemaludin ef. Čaušević” u Cazinu ukras je cijele Krajine i dokaz čvrste vjere i snage Krajišnika. Dva je puta prestajala s radom i tri puta nanovo pokretana, uslijed čega je izašla još bolja, kvalitetnija i modernija. S obzirom na to da je ovo godina značajnih jubileja za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, između ostalih: 480 godina Gazi Husrev-begove medrese i biblioteke, 130 godina Mektebi-nuvaba, 40 godina Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 1.250 godina od smrti velikog imama Ebu Hanife, ovim za Bošnjake vrlo značajnim datumima pridružuje se i veliki jubilej Cazinske medrese, jer se ovih dana navršava 150 godina od njenog osnivanja.

OKUPATORI ZAPALILI PRVU MEDRESU

Prvu poznatu cazinsku medresu podigla je Vilajetska vlada 1867. godine, na molbu zastupnika ovog kraja u Vilajetskoj skupštini kajmakama Sulejmana Ćišića. Bila je smještena južno od kasnije sagrađene medrese čija zgrada i danas postoji.

Prema riječima Mehmeda ef. Mašića, profesora u Cazinskoj medresi, drvena zgrada stare medrese imala je 16 soba za održavanje predavanja i stanovanje učenika. To je bila jedna nisko sagrađena zgrada. Na dva ugla bile su podignute i gornje sobe. U tim sobama na prozorima bile su gvozdene rešetke, a prvi muderris bio je Mustafa ef. Ćišić, koji je otpočeo s predavanjima prvih dana marta 1868. godine.

“Zgrada ove medrese zapaljena je 1878. godine od strane austrougarskog okupatora. Za islamsku prosvjetu ovog kraja bila je institucija od neprocjenjive vrijednosti i zasigurno prva srednja škola u Cazinu, te jedna od najstarijih u Krajini, koja je, prema našim skromnim istraživanjima, iznjedrila najmanje deset medresa, što predstojeći jubilej čini još dalekosežnijim i značajnijim. Zgrade svih deset krajiških medresa, što zubom vremena, što nastojanjem nenaklonjenih vlasti te ratnim vihorom, nestale su s lica zemlje. Jedini objekt tih medresa koji je sačuvan u Krajini jeste zgrada Cazinske medrese, koju su također podigli Krajišnici svojim prilozima 1890. godine, na inicijativu muderrisa Huršidića iz Podzvizda, na mjestu stare medrese. Kada je podignuta ova zgrada, spadala je među najljepše građevine u Cazinu. I danas ona svojom arhitekturom krasi grad Cazin, dajući mu orijentalni izgled i vizure. U početku je objekt bio prizemnica kamenom sazidana, a na dva ugla zgrade podignute su gornje sobe za stanovanje učenika. Prema uobičajenom standardu gradnje, zgrada medrese ima svoje unutarnje dvorište, a na njegovoj sredini još i danas stoji šadrvan”, objašnjava profesor Mašić.

Prestankom rada Bihaćke medrese 1943. godine, Krajina je pola vijeka bila prisiljena da egzistira bez ijedne islamske vjersko-obrazovne institucije iako ih je ranije i u težim ratnim vremenima imala desetke. Zato će zlatnim slovima u historiji Cazinske medrese ostati zapisan 10. april ratne 1993. godine, kada je Sabor Islamske zajednice Okruga Bihać donio odluku o reaktiviranju rada u Cazinskoj medresi, tačno 50 godina nakon posljednjeg školskog zvona njene “posestrime” u Bihaću.

“Zanimljiv je podatak da je Cazinska medresa zatvorena odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, a ponovo je otvorena odmah nakon početka posljednjeg rata, odnosno agresije na našu zemlju. Medresa je zatvorena 1920. godine zbog nedostatka materijalnih sredstava, a otvorena je 1993. godine zbog duhovnih potreba muslimana ovog kraja. Cazin i cijela Bosanska krajina nisu mogli više podnositi stanje prekinute tradicije već su odlučili obnoviti kontinuitet pamćenja. Medresa je ponovo svečano otvorena 8. septembra 1993. godine, a primljeni su kandidati 10. septembra u petak u 7,30 sati imali prve školske sate. Primljeno je tada 96 učenika i učenica”, prisjeća se profesor Mašić.

NAROD UVAKUFIO I HALALOM IZGRADIO

Kada se 1998. godine došlo na ideju o projektu izgradnje objekta medrese, glavno pitanje bilo je gdje pronaći materijalna sredstva koja su potrebna za njegovu realizaciju. Odlučeno je da se zatraže kreditna sredstva putem Islamic Development Bank, od koje su dobili 550.000 dolara, što je bilo dovoljno samo za izgradnju konstrukcije ravno s drugom pločom. Potom je na nastavno‑naučnom vijeću donesena odluka da se pokrene akcija vakifa, a najniži iznos koji je postavljen za vakuf iznosio je 1.000 KM. Cazinska medresa skoro je u stopostotnom udjelu izgrađena od vakufa dobrih Krajišnika, među kojima onih što su dali od 1.000 do 30.000 KM ima oko 1.000. Projekt izgradnje novog i modernog objekta, bez pratećih sadržaja koje Medresa danas ima, koštao je oko četiri miliona konvertibilnih maraka.

“Krajišnici su uvijek bili oslonjeni sami na sebe i uvijek smo živjeli od svog rada. Tako da je i prvu drvenu medresu u Cazinu narod napravio svojim rukama i sredstvima, a onda se pojavila Austro-Ugarska i rekla da je ona to uradila. Dakle, tu zgradu je napravio naš narod putem dobrovoljnih priloga, a nikako to nije uradila tadašnja austrougarska vlast, koja je budžetska sredstva, uglavnom, trošila na administraciju. Prva medresa ukinuta je 1920. godine, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, pod izgovorom poboljšanja rada škola i obrazovnog sistema. Pronašli smo u našem arhivu podatke da je muftija bihaćki imao ukupno sedam učenika u Bihaćkoj medresi, a mi ovdje u Cazinskoj medresi oko 60 učenika, i ova se gasi, a ostavlja se samo jedna okružna u Bihaću, koja se kasnije također gasi. Medresa nije radila sve do 1993. godine, kada je Okružni sabor Islamske zajednice održao sjednicu na kojoj je donio Odluku o pokretanju rada Cazinske medrese, a nastava je zvanično otpočela u septembru 1993. godine. Isprva smo radili s 8 profesora u vrlo teškim uvjetima. Novi objekt Cazinske medrese zvanično je otvoren 2004. godine i ono što je bitno istaći jeste činjenica da su je svojim dobrovoljnim prilozima izgradile naše nene i dede, hadžije i hadžinice, taj obični i pošteni narod svojim halal-parama. Zato je mi smatramo medresom krajiškog naroda, jer je ona iznikla iz naroda i ona je, ustvari, narodna medresa”, kaže direktor Salih Dervić.

U objektu Cazinske medrese djeluje i područno odjeljenje Umjetničke škole u Bihaću, kojoj je na korištenje dodijeljeno nekoliko prostorija. Trenutno imaju pet uposlenika i 53 učenika koji na raspolaganju imaju klavir, harmoniku, gitaru, klarinet i saksofon.

“Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim direktoru i Upravi Medrese na podršci i saradnji, te da istaknem činjenicu da mi ovdje zaista imamo odlične uvjete. Naši su učenici prepoznali dobar rad Medrese i njen odnos prema ljudima, te su odlučili daljnje školovanje nastaviti u Medresi”, kaže Nedžad Međuseljac, profesor za saksofon i klarinet.

Svake godine članovi Uprave Cazinske medrese obilaze porodice svojih učenika i prate njihovo materijalno stanje u cilju pružanja pomoći u vidu stipendiranja. Ljudi im dođu i traže da stipendiraju nekog od učenika, a oni izađu na teren kako bi se uvjerili kako žive njihovi učenici i tako usmjere te ljude da im pomognu. Imali su situacije u kojima neki učenici nisu imali krov na kući, već su pod pločom živjeli, drugi nisu imali poda, ili im je krov prokišnjavao. Tako su pokrenuli akciju uređenja tih kuća i opet u običnom narodu pronašli ljude pomagače koji su podržali akciju u kojoj su riješili stambeno pitanje za sedam porodica njihovih učenika. Vrijedna Uprava na čelu s direktorom Salihom Dervićem kontinuirano radi na poboljšanju i unapređenju rada Medrese kroz pokretanje različitih vannastavnih aktivnosti i tečajeva. Tako u Cazinskoj medresi djeluje i škola sporta u savremeno opremljenom prostoru, u kojem je osigurana privatnost za pokrivene djevojke.

SPORT, EKOLOGIJA, RATARSTVO

“Naša namjera jeste da kroz ovu školu sporta kod učenika razvijemo različite sportske vještine. Nešto slično Spartancima ili nekoj vrsti osnovne škole sporta. Trenutno radimo na realizaciji projekta izgradnje bazena koji je u završnoj fazi, čija će namjena biti isključivo za naše učenike, prvenstveno djevojke, koje za razliku od muškaraca nisu često u prilici da razvijaju vještine plivanja. Bazen će biti otvoren i za ostale vjernike, naravno, u skladu s islamskim svjetonazorom i bez miješanja žena i muškaraca. Medresa je učesnik i kantonalne DFA malonogometne lige, koju je osnovala Danska fudbalska asocijacija na državnom nivou. Nama je u interesu da prođemo kantonalni dio takmičenja i uđemo na državni nivo, za što imamo realne šanse. Mi smo pobratimi s dvjema medresama iz Turske, jedna je ‘Fatih medresa’ a druga ‘Recep Tayyip Erdoğan’. Preko ljeta su djeca iz tih medresa dolazila sa zamjenikom direktora i učestvovala u našoj ljetnoj školi biologije, fizike, hemije i jezika. Istovremeno je dolazilo i oko 60 učesnika iz organizacije ‘Millî Görüş’ iz Austrije, Njemačke, Belgije i Holandije. U saradnji s Institutom ‘Junus Emre’ i dr. Osmanom Nalbantom organizirali smo kurseve turskog jezika i kulinarstva, na kojima je oko 200 polaznika imalo priliku naučiti dosta toga o turskom jeziku i jelima”, ističe Dervić.

Koliko Cazinsku medresu narod voli i prepoznaje trud njenih zaposlenika i zalaganje na polju etike i moralnog odgoja, humanitarnog i sportskog rada, dovoljno govori podatak da im je krajiški narod uvakufio i dosta plodne zemlje za uzgajanje različitih poljoprivrednih kultura. Trenutno imaju više od 2.000.000 m² zemlje i na njoj za vlastite potrebe siju pšenicu, luk, krompir, paradajz, papriku, salatu… Vakufska direkcija donirala im je sadnice oraha koje su učenici posadili i održavaju ih. Ovih dana očekuju i donaciju iz Katara, u sadnicama različitih vrsta voćki.

“S obzirom na to da smo malo izdvojeni od gradske sredine i imamo puno zelenih površina, osnovali smo ekološku sekciju kako bismo uredili naše dvorište. Pokrenuli smo i malu poljoprivrednu proizvodnju, u okviru čega sijemo krompir za našu školsku kuhinju. Ove godine smo zasijali i luk, također za potrebe naše kuhinje. Dobili smo i plastenik u kojem planiramo pokrenuti plasteničku proizvodnju za našu kuhinju. Svaku jesen imamo prehranjivanje i obradu biljaka za zimu, u okviru čega djeca budu fizički aktivna i nisu stalno u učionicama. Turska razvojna agencija TIKA moderno nam je opremila laboratorije za izvođenje nastave iz predmeta hemije, fizike i biologije. Ponukani time, organizirali smo i dodatnu nastavu nedjeljom. Riječ je o časovima za naprednije učenike i one koji žele naučiti više ili se pripremiti za studij medicine i biologije. Imamo dobar odziv učenika i mnogi su pokazali dobre rezultate na kantonalnim i federalnim takmičenjima”, kaže Nadija Topčagić, profesorica biologije.

NOVINARSKA SEKCIJA I PORTAL

Elvedin Grošić, profesor sociologije, filozofije i logike, pokrenuo je sekciju kako bi učenici stekli opširnije znanje iz informatike: “Istakao bih projekt koji smo nazvali ‘Multimedijalna učionica’. To smo radili s Fondacijom ‘Mozaik’, koja je raspisala natječaj na kojem su pobijedili naši učenici i osvojili grant. Time ćemo ovih dana u OŠ ‘Šturlić’ realizirati projekt opremanja multimedijalne učionice u koju ćemo instalirati ruter za wireless, laptop, projektor i pametnu tablu.”

Medresa “Džemaludin ef. Čaušević” ima i vlastiti portal u okviru kojeg djeluje i novinarska sekcija. Sumeja Veladžić učenica je četvrtog razreda Medrese i urednica portala, a Ilma Ogrešević učenica je drugog razreda i član je novinarske sekcije. Ova sekcija ima sedam članova, među kojima su još i Fatima Kendić, Adna Velić, Hamza Ćenanović, Tarik Imširović i Tarik Pajić.

“Naši osnovni zadaci jesu praćenje dešavanja u Medresi, odlazak na teren, kao i stjecanje iskustva za nas mlade novinare. Redovno održavamo sastanke redakcije na kojima obrazlažemo odrađeno, te razmjenjujemo nove ideje, ali i pomno slušamo i u praksi primjenjujemo savjete našeg profesora. Putem sekcije proširujemo svoje vidike, upoznajemo se s novim načinima razmišljanja i stječemo nove vještine. Novinarska sekcija ima ogroman značaj za Medresu jer putem nje upoznajemo okolinu s onim što Medresa jeste”, ističe Ilma Ogrešević.

Uprava i osoblje Medrese učenike stalno potiču na bavljenje sportom. Sumeja Šupuković treći je razred Medrese i aktivno se bavi sportom. Osvojila je mnoge nagrade na lokalnom i kantonalnom nivou, tako i na federalnom i višim nivoima takmičenja.

“Atletikom se bavim još od osnovne škole i učestvovala sam na raznim takmičenjima. Kada sam došla u Medresu, dobila sam bolje uvjete za treniranje i opremu, što mi je omogućilo da ostvarim još bolje rezultate. U prvom razredu sam bila prva na općinskom takmičenju, a zatim i na kantonalnom, a ove godine sam na medresijadi osvojila prvo mjesto”, kaže Sumeja.

Amela Subašić je četvrti razred i također se bavi atletikom. U Medresi je pronašla novu motivaciju i snagu, što joj je dalo elan i polet da ostvari zapažene rezultate.

“Prošle godine sam se počela baviti atletikom i odmah sam učestvovala na općinskom takmičenju, na kojem sam osvojila prvo mjesto. I na kantonalnom takmičenju osvojila sam prvo mjesto. Ove godine smo učestvovali na medresijadi u Mostaru, gdje sam osvojila drugo mjesto. Medresa mi mnogo znači zbog naših profesora koji se puno trude oko nas i pomažu. Na prvom mjestu bih istakla našu profesoricu Senadu Mravović, koja nas priprema za takmičenja i nastupe”, dodaje Amela.

Mnogi uspješni Bošnjaci rasuti po cijelom svijetu upravo su svršenici Cazinske medrese i svjedoci opravdanosti njenog pokretanja i ulaganja u njen razvoj koji ne treba biti prekinut.