U Zemaljskom muzeju BiH čuva se najznačajnija povelja koju BiH ima, a to je povelja kralja Tvrtka I iz 1380. godine, koja se nalazila u Budimpešti, pa je na osnovu sporazuma vraćena u BiH.

Fragmenti plašta kralja Tvrtka I

Fragmenti plašta pronađenog u nekropoli Kopošići

Povelja kralja Stjepana Dabiše iz 1395. godine

Piše: Jakub SALKIĆ

Samo dva puta u posljednjih hiljadu godina Bosna je bila samostalna i nezavisna država, prvi put u srednjem vijeku, a drugi put upravo u današnje vrijeme. Naša državnost obnovljena je 25. novembra 1943. godine u jeku Drugog svjetskog rata u Mrkonjić-Gradu, ali je tada ušla u sastav Jugoslavije. Za nezavisnost smo se izborili ratom od 1992. do 1995. godine. Nažalost, malo se govorilo o njenoj blistavoj prošlosti iz srednjeg vijeka, kada je Bosna činila moćno kraljevstvo, možda upravo zato što nekima danas ne odgovara da se o državnosti govori kao o stoljetnom kontinuitetu. Bosna je u kontinuitetu bila nezavisna država od 9. stoljeća do 1463. godine, kada je Osmansko carstvo osvojilo Bosnu.

TRI ORIGINALNE POVELJE

“Ukupnost materijalnih nalaza koje ovdje čuvamo vrlo su bitan dokaz državnosti. Ono što vidimo iz arheoloških nalaza jeste kontinuitet i ravnopravnost u odnosu na druge države Evrope tog perioda, bilo da su u pitanju stećci, bilo da su predmeti iz svakodnevne upotrebe, oružja ili oruđa, vidimo da je to društvo funkcioniralo na nivou ostalih društava tog vremena. Nama je danas najatraktivnija vladarska porodica i vlastela o kojima malo više znamo nego o običnom svijetu. Naravno, najvažniji događaj jeste krunisanje kralja Tvrtka I 1377. godine. Imamo sreću da su nađeni grobovi bosanskih kraljeva, to su zaista vrijedne stvari. Mi znamo tačno kako je izgledala bosanska kruna, gdje se ona čuvala, koje su kancelarije postojale za izdavanje povelja. Nažalost, u BiH su sačuvane samo tri originalne povelje. Bosna je kovala svoj novac, imala svog kralja, krunu, pečat, svoj sabor i svoj jezik, dakle, imala je prerogative ozbiljne države. Krunisanje bosanskog kralja 1377. godine nije bilo jednostrani čin, on je imao saglasnost ostalih evropskih vladara, to je kao da ste danas primljeni u Evropsku uniju”, kaže v. d. direktora Zemaljskog muzeja BiH Mirsad Sijarić.

U to vrijeme, da bi bio priznat i komunicirao ravnopravno s ostalim vladarima te da bi uzeo krunu, nije se moglo raditi bez saglasnosti drugih vladara. A da su bosanski vladari bili priznati od evropskih, govori i podatak da su sklapali brakove s članovima evropskih vladarskih porodica. Nadgrobne ploče naših vladara ne razlikuju se od evropskih, čak su neke i kvalitetnije. Oružje koje su koristili identično je onom u ostalim zemljama Evrope, uvozili su ga s raznih strana. “To je bilo klasično srednjovjekovno društvo, živi organizam”, kaže Sijarić.

Jedina specifičnost Bosne jesu stećci, kojih ima i izvan granica srednjovjekovne nam države, ali to samo pokazuje kulturni utjecaj srednjovjekovne Bosne na druge, susjedne zemlje. U Zemaljskom muzeju BiH čuva se najznačajnija povelja koju BiH ima, a to je povelja kralja Tvrtka I iz 1380. godine, koja se nalazila u Budimpešti, pa je na osnovu sporazuma vraćena u BiH.

KRALJEV PLAŠT

“Napisao ju je logotip Vladoje, koji je bio priznat kao jedan od najboljih pisaca ćiriličnog pisma. Iz povelje vidimo da se jedan od najvažnijih likova srednjovjekovne Bosne Hrvoje Vukčić Hrvatinić promovira iz uloge kneza u velikog vojvodu, rusaka bosanskog, i kralj mu daruje tri sela. Najzanimljivije je da kralj Tvrtko I obavezuje Hrvoja na vjernost u svakom pogledu, ako ne bude vjeran, ako uradi nešto protiv njega, platit će ili svojom glavom ili svojom imovinom, ali to što je on dobio od kralja ostaje u posjed njegovim nasljednicima otprilike zauvijek. Poslije toga Hrvoje postaje jedna od najvažnijih ličnosti, u nekim trenucima bio je i važniji od kraljeva, pošto se ušlo u jedan težak politički period pa su kraljevi izgubili oslonac među podanicima. Ta je povelja izuzetno značajna za nas i uskoro će moći biti viđena zajedno sa Sarajevskom hagadom. Druga povelja koja se tu čuva jeste povelja kralja Stjepana Tomaša iz 1459. godine. Nije na ovom rangu važnosti, ali svaka originalna povelja nama je bitna”, kaže Sijarić.

Treća povelja koja je za Bosnu i Hercegovinu bitna jer svjedoči o njenom hiljadugodišnjem postojanju jeste povelja kralja Stjepana Dabiše iz 1395. godine, koja je u posjedu Arhiva BiH. Ova se povelja nalazila u Beču, te je i ona na osnovu sporazuma vraćena u BiH. Ovom poveljom kralj Stjepan Dabiša, koji je naslijedio Tvrtka, poklanja svojoj kćerki Stani selo Velijak u humskoj zemlji, te određuje da se to selo Stani ne oduzme za njenog života, a kada ona umre, da pripadne knezu Juriju Radivojeviću i njegovoj domaćici.

U Zemaljskom muzeju čuvaju se i fragmenti plašta kralja Tvrtka I koji su pronađeni u njegovom grobu u Milima kod Visokog. Na tim fragmentima koji su izvezeni zlatnim nitima nalaze se grbovi. I ovi fragmenti bit će izloženi u posebnoj prostoriji koja se oprema po najvišim standardima, kako bi se što bolje zaštitili ovi vrijedni eksponati. Također, tu će biti i plašt koji je pronađen u grobnici u nekropoli Kopošići, a pretpostavlja se da je pripadao ocu kneza Batića.

“Kad se iskopavalo, trudili smo se da se sačuvaju fragmenti tekstila s određenih dijelova tijela jer smo našli skelet. Fragmenti su postavljeni na ovu platnenu podlogu i nijednom se nije prošlo iglom kroz ove fragmente, samo okolo, jer je preko njih mrežica”, pojašnjava viši konzervator u Zemaljskom muzeju Azra Bečević-Šarenkapa.