Doprla je ta riječ i do bosanskog jezika. Odomaćila se i među Bošnjacima. Neki su od njih ženskoj djeci nadijevali ime Almasa, želeći tako naglasiti svoju radost novorođenčetu i činjenicu da im je njihovo čedo možda i draže od dragog kamena
. Njeno putovanje počinje negdje u Grčkoj, gdje se bijaše odomaćila u obliku <em>mas</em>. Naprimjer, <em>adamas</em> u grčkom znači <em>tvrda kovina</em>. Priča, međutim, kaže da je ta riječ jednog dana odlučila napustiti svoj grčki stan i obići malo arapske zemlje. Arapi su je odmah objeručke prihvatili, dodali joj određeni član oličen u <em>elifu</em> i <em>lamu</em>, i počeli koristiti kao <em>el-mas</em>. Htjeli su jasno odrediti da je to <em>dijamant</em>.</p>
<p>No, njeno se putovanje nastavlja. Tako lijepa i milozvučna dopala se i Perzijancima pa su je ugostili i u perzijskom jeziku. Onamo je prilagođena fonetskom sistemu perzijskog jezika pa su je izgovarali lahko i tečno kao <em>almas</em>. Iz perzijskog će je kasnije preuzeti i turkmenska plemena, pa poslije njih i Osmanlije. Zaodjenut će je odorama svog fonetskog sistema i izgovarati kao <em>elmas</em>.</p>
<p>Prolazili su dani, mjeseci i godine, Arapi već bijahu zaboravili priču o potjecištu riječi <em>mas</em>, nego im se svidje kako ta riječ lijepo zvuči u perzijskom, pa je opet uzeše k sebi, ali ovaj put kao <em>elmas</em>. Ponovo joj dodadoše određeni član <em>elif</em> i <em>lam</em>, te ona postade <em>el-elmas</em>.</p>
<p>Doprla je ta riječ i do bosanskog jezika. Odomaćila se i među Bošnjacima. Neki su od njih ženskoj djeci nadijevali ime Almasa, želeći tako naglasiti svoju radost novorođenčetu i činjenicu da im je njihovo čedo možda i draže od dragog kamena.</p>
<p>Tako se uče istočni jezici. Uče se s mnogo strpljenja, znatiželje i ljubavi. Uče se posvećenošću i željom. Tako se uči i bosanski jezik, u kojem je prisutno desetak hiljada arabizama, turcizama i farsizama koje, zbog činjenice da su nam stigli u doba Osmanskog carstva, neopravdano nazivamo samo turcizmima. Te su riječi blago neprocjenjive vrijednosti. Trebamo ih poštovati i suzdržavati se od tvrdnji da su prevladane i da ih ne treba koristiti u tekstovima koje smatramo modernim.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.
