Aktiviralo se velikosrpsko Twitter i Facebook podzemlje kojem teroristički napadi u Beču, ali i ono što se ranije dešavalo u Francuskoj, služe kako bi rehabilitirali vlastite zločine nad Bošnjacima i Albancima, čak i sam genocid. Svako njihovo izražavanje podrške i saučešća austrijskom narodu ili pojedincima praćeno je opaskama kako “Srbi znaju kako je biti izložen muslimanskim zločinima”, pitanjima da li možda “Evropljani” sada razumiju kako je teško bilo Srbima u njihovoj borbi za odbranu kršćanstva u Bosni i na Kosovu, te jesu li shvatili koju stranu je trebalo podržati devedesetih
brojnosti i zamjeni stanovništva, a što gotovo redovno prethodi većini dokumentiranih genocida, onda se može razumjeti kakva se opasnost nadvila nad muslimane Indije. Jasno je i da armenskim nacionalistima smeta Turska jer je smatraju odgovornom za uspješnu azerbejdžansku reintegraciju državnog prostora iz ruku armenske okupacije, a nije tajna i zašto Turska i Erdogan smetaju pripadnicima terorističkih organizacija kakve su PKK ili FETO.</p>
<p>Nije mali ni broj francuskih neokolonijalista svih kalibara i boja koji su naprosto ogorčeni što se jedna “azijatska muslimanska država”, kakvom smatraju Tursku, prvi put nakon 1911. godine usudila suprotstaviti interesima koje Francuska, kao jedna od “evropskih sila”, ima u vezi s dijelom svijeta kojeg smatra svojim zadnjim dvorištem. Francuski neokolonijalisti shvatili su odlučnu intervenciju Turske u Libiji na strani legalne i od UN-a priznate vlade, te zaštitu prirodnih resursa u istočnom Mediteranu, kao smrtnu prijetnju cijelom “Françafrique” konceptu pa su počeli s pokušajima da nekako povežu najnovije terorističke napade s Republikom Turskom i njenim predstavnicima a sve kako bi dobili široku evropsku podršku za ekonomske sankcije, političku izolaciju ili slične buduće poteze spram ove zemlje.</p>
<p>Ono što brine jeste vrlo moguća konvergencija ovih različitih interesa gdje bi uz, recimo, Mijanmar ili Kinu, koje progone Rohinge i Ujgure, moglo doći i do uspostave globalnog antimuslimanskog narativa koji bi svaka od “zainteresiranih strana” iskoristila da se obračuna sa svojim partikularnim “muslimanskim problemom”. U takvoj situaciji sveopće islamofobne i antimuslimanske histerije bilo kakav postupak spram muslimana, čak i ako se radi o masovnom nasilju, državnoj represiji pa možda i genocidu ili koncentracionim logorima, bio bi posmatran kao legitiman u kontekstu “borbe protiv islamskog terorizma i fundamentalizma”. Upravo to i jeste istinska namjera svih onih što račun za bezumne terorističke napade, koji su u potpunoj koliziji s onime što islam uči, pokušavaju isporučiti svim muslimanima svijeta.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
