Užasnut potvorom da se nacionalno osjeća Srbinom jer je u srpskoj “Bosanskoj vili” 1890. godine objavio nekoliko pjesma, sedamnaestogodišnji Bašagić napisao je široj javnosti slabije poznate stihove
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.