fbpx

Na popisu stanovništva iz 1931. godine u Bosni i Hercegovini (Drinska i Vrbaska banovina) bilo je 11.272 Roma. Na sljedećem popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je bilo 405, a u Bosni i Hercegovini 442 Roma. Ovaj tekst najvećim dijelom bazira se na dokumentaciji Zemaljske komisije za Bosnu i Hercegovinu za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (1944–1947)

Upitat ćete se možda: Pa, zar nije Gutenbergova Biblija prvo štampano djelo? Ne, nije, Türkenkalender tiskan je prije nego što je cijela Gutenbergova Biblija završena. Štampa, to veliko čudo i simbol jedne nove, evropske civilizacije, svoju prvu primjenu našla je u tiskanju propagande o Turčinu

Vjerovatno su to rezultati svih ovih stoljeća okupacije ovdašnjeg čovjeka, da još uvijek nažalost ne može doći sebi da napravi prijeko potrebne kulturne institucije. A nešto što je književnost, što je kultura, što je umjetnost – ono mora biti spašeno u institucijama. Hvala Bogu, ima galerija i u Sloveniji pa se sve to može spasiti i na tim mjestima. Zato se često u polušali i predstavljam da sam po rođenju Sejo od Serhata, a po radu i tržištu Sejo Slovenac. Nažalost, nisam ja jedini koji tako misli jer je sve više naših ljudi koji se iz praktičnih razloga tako osjećaju

U Engleskoj postoji klinika The Tavistock and Portman NHS, koja tretira razvoj rodnog identiteta i kod djece mlađe od osamnaest godina, a koja dovode u pitanje njihov rodni identitet. U ovoj klinici na pristanak same djece daju im se hormoni, odnosno lijekovi koji, djelujući na mozak, blokiraju pubertet. Blokada puberteta sprečava razvoj spolnih karakteristika. Posljednjih pet godina broj djece koja su se javila u Tavistock kliniku porastao je s 468 na 2.519 godišnje, što je porast za više od 400 posto. Međutim, postoje ozbiljne kritike na rad ove klinike

Mi smo svjesni stanja u Bosni i odnosa koji vladaju. Znamo da su zbog opstrukcije neprijatelja Bosne institucionalne mogućnosti ograničene. Međutim, mora se naći načina da se veza dijaspore s domovinskim snagama ojača. U dijaspori je veliki potencijal, kako finansijski, tako i intelektualni. Mi u cijelom svijetu imamo intelektualaca raznih profila. Od ministara u vladama preko lokalnih službenika do vlasnika uspješnih kompanija. To je neprocjenjivo blago Bosne.

“Glavni igrači” povukli su se na svoje katedre i institute, iza busija i meštarskih stolaca za žiriranje, u duboku ilegalu “naučno-istraživačkih” projekata, te na posvećene stupce honoriranih priloga, tribinske turneje i druge javne nastupe (uz dnevnice i putne troškove). Ali tu nema ničeg spornog. Naša literatura jedan je neozbiljan hobi – niko ni u najgrotesknijem apsurdu ne pomišlja da se može živjeti od pisanja; autorski honorari su, kad ih ima, minorni, a najčešće na njihov pomen sijevne zlatni zub tugaljivog čekanja na potpis odgovornog lica. Zašto bi književni kritičari bili drukčija sorta