fbpx

Niti ovakav “historijski sporazum”, niti kičasta dekoracija u Bijeloj kući, niti vrsta stolova za kojima su sjedili Trump, Vučić i Hoti na američke i svjetske medije nisu ostavili nikakav dojam. Možda baš zato što je taj politički i svaki drugi kič kao takav i prepoznat. Kič je, po definiciji, ono što se gradi da jeste, a nije. Niti je historijski, nije čak niti sporazum, osim u ekstenzivnim tumačenjima Trumpove administracije, koja je snažno poremetila pravila međunarodnih odnosa (od unilateralnog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma, do unilateralnog preseljenja Ambasade u Jeruzalem, do nametanja apsurdnog prijedloga mirovnog sporazuma Palestine i Izraela, pa do infantilnog rječnika čak i u državnoj komunikaciji)

Svakodnevno, rafalno i bez prestanka, iz svih bitnih srbijanskih medija, najogavnijom i najbezobzirnijom verbalnom municijom pucano je na opozicione stranke i njihove lidere. I Feniks bi nakon takvog stravičnog tretmana poželio da nikada više iz pepela ne vaskrsne, a kamoli obični čovjek. Već se godinama uporno i bjesomučno plasira tvrdnja da samo SNS Srbiju spašava i, ako SNS ode s vlasti, slijedi Sodoma i Gomora. SNS-ovci su sebe proglasili za srpske političke apostole, a Vučić je dugo očekivani politički mesija koji će Srbiju pretvoriti u novi edenski vrt

U toku predizborne kampanje mogli smo vidjeti podršku koju uživaju kandidati iz reda hrvatskog i srpskog naroda, a koja je dolazila iz susjednih zemalja, ili čak iz Rusije. Iako su do sada razni analitičari, kritičari, pa i političari, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim državama, optuživali upravo Tursku da se miješa u izborni proces u BiH, Turska je i ovog puta pokazala da poštuje Bosnu i Hercegovinu, njen sistem, kao i izbor naroda, i nije uputila nikakvu poruku niti posjetu koja bi se mogla protumačiti kao politička podrška ili političko lobiranje

U suštini, najvažnije što bismo mi u Bosni i Hercegovini mogli razumjeti iz cijelog ovog performansa i svega onoga što se ovih dana dešava jeste to da su velikosrpski apetiti zdravi i živi, te da i dalje oblikuju politiku Beograda prema nama. Stvar je samo u tome da se ta politika prilagođava onome što je moguće u datom trenutku.

Sve izgleda kao dobro koordinirana akcija. Dok Dodik na čestim konferencijama za medije, koje slijede nakon čestih beogradskih susreta s Vučićem, izgovara najteže kvalifikacije, u smislu da BiH ne može opstati, Vučić je uvijek pored njega, i to zadovoljno i nijemo promatra. Ili, dok Vučićeva propagandna mašinerija sastavljena od dnevnih listova, televizija, novinara i analitičara čereče Izetbegovića i Bošnjake, dotle Vučić pokušava izigravati faktora mira i stabilnosti u regiji. Zatim Denis Zvizdić šalje adekvatan i primjeren odgovor

Za vrijeme osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, od Sumarnog popisa sandžaka Bosna iz 1468/69. godine do 17. stoljeća u desetini osmanskih deftera popisane su stotine bosanskohercegovačkih naselja zajedno s njihovim poreskim obveznicima Vlasima. Defteri sadržavaju brojne poimenične popise bosanskih Vlaha, čija imena nikad niko nije uspio u cijelosti pobrojati jer je njihov broj – ogroman. Važno je napomenuti da ni u jednom defteru, ili bilo kojem drugom osmanskom izvoru, riječ “Vlah” nije pogrdan naziv za bosanske Srbe, kako se to u novije vrijeme u srpskom nacionalnom korpusu smatra