fbpx

Kada je Fejzullah-efendija Hadžibajrić, poznati sarajevski mesnevihan, 1969. godine krenuo na hadž, Konya je bio nezaobilazan grad na njegovom putu. Pošto je stigao, nemalo se rastužio kada je saznao da se tu, u kolijevci Mesnevije, nije očuvao kontinuitet njenog kazivanja, te da se dersovi iz Mesnevije ne održavaju već 40 godina. Dodatno ga je iznenadila i činjenica da, osim muftije, tek poneki usputni zaljubljenik poznaje perzijski jezik. Kada im je Fejzullah efendija ispričao, nisu se mogli načuditi da se u Sarajevu posljednjih 450 godina bez prestanka kazuje Mesnevija, što nije bio slučaj s brojnim gradovima širom Bosne i svijeta u kojima se nekada držao ders iz Mesnevije

Velija Kukuruzović bio je dugogodišnji muezzin Careve džamije i jedan od učenika poznatog sarajevskog alima, hadži hafiza Halida ef. Hadžimulića. Kako i sam kaže, Allah, dž. š., njegovoj je porodičnoj lozi dao lijep glas i dobar sluh, koje je on koristio kako bi razveseljavao hadži hafiza, Allahovog prijatelja, kao i svoje prijatelje. Također, divnim glasom učio je ezane s brojnih svetih mjesta u islamu, kao i s munara poznatih džamija, poput Mesdžidul-akse u Jerusalemu u Palestini, hazreti Šemsove i hazreti Mevlanatove džamije u Konyi u Turskoj, a ezan je stigao proučiti i sa skoro svih tornjeva u Andalusu koji su nekada bili munare džamija. Ezanio je i iz najstarije džamije na tlu Evrope. Za Stav priča o svojim muezzinskim počecima, kao i o osjećaju kako je okujisati s 300 metara visokog Eiffelovog tornja