fbpx

Otkriće Göbekli Tepa, mjesta koje je UNESCO uvrstio na privremenu Listu svjetske kulturne baštine, dovelo je u pitanje dosadašnja saznanja o prahistorijskim vremenima. Kada je 1994. godine Nijemac Klaus Schmidt u Turskoj otkrio ovo drevno svetište, barem dvostruko starije od bilo čega sličnog na svijetu, čak 7.000 godina starije od Stonehengea ili 5.500 od prvih gradova u Mezopotamiji, svi su bili u šoku. Kompleksne isklesane obredne stijene sa slikama životinja potječu iz 9000. godine pr. n. e., dakle iz vremena prije nego što su ljudi počeli obrađivati zemlju. Do otkrića je smatrano kako su samo naprednije civilizacije gradile takva monumentalna svetišta, odnosno kako su se pojavila tek s pojavom agrikulture

Da je CHP-ovska politika slična igranju fudbala na male goliće (namjerni pleonazam) na terenu ograničenog suvereniteta i tutorskog sistema, u kojem se osjeća zaštićenim, jasno je svakom ko je ispratio bar jednu predizbornu kampanju, a možda je dovoljno i samo odgledati jednu sjednicu Parlamenta Turske

Podsjećanja radi, zvanična verzije jeste da su obavještajne službe “pogriješile”, te su predsjednik SAD George W. Bush i premijer Velike Britanije Tony Blair “povjerovali” da je Irak (sa Sadamom Huseinom na čelu) najveća neposredna prijetnja svjetskom miru s kojom se mora obračunati preventivno i hitno. Toliko hitno da nema vremena za nastavak UN inspekcija koje su bezuspješno tragale za oružjem za masovno uništavanje – bezuspješno jer ga nije bilo

Partija demokratske unije (PYD) – ogranak PKK-a osnovan 2003. godine – uz pomoć njene oružane milicije (YPG) iskoristila je sirijski rat da nasiljem, ubistvima i protjerivanjem političkih rivala (Kurda) kao i drugih etničkih grupa ostvari “monopol” na pridjev “kurdski”, koji se onda volšebno pretvara u imenicu “Kurdi”, na teritorijama koje im je prepustio Bašar al-Asad

Sužavanjem i/ili nestankom teritorija pod kontrolom ISIL-a nestaju tampon-zone koje su razdvajale neprijateljske snage kojima je ISIL bio zajednički neprijatelj, a u slučaju SAD-a i opravdanje prisustva u Siriji. Sva je prilika da će se na tim “dekonfliktnim” linijama incidenti poput nedavnog artiljerijskog koškanja režimskih snaga i tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF) (čitaj: izbjeljenog PKK-a) u Deir al Zoru ne samo ponavljati nego eskalirati

Soči nije bio neki dramatičan proboj u rješavanju sirijske krize, no nije bio ni dramatičan fijasko, pa je ocjena turskog ministra inostranih poslova Mevluta Çavuşoğlua, koja se svodi na riječ “zadovoljavajuće”, možda najrealističnija

Operacija “Maslinova grana”, koja za cilj ima uništiti djelovanje terorističkih organizacija kao što su PKK, YPG i PYD na granicama Turske, jeste legitimno pravo Turske na odbranu. Mještani se vraćaju u mjesta oslobođena od terorista, bolesnici nakon dužeg vremena dobijaju lijekove, civili se ponovo osjećaju sigurnim. Uprkos ovim činjenicama, neki bosanskohercegovački mediji operaciju “Maslinova grana” predstavljaju kao operaciju protiv kurdskog naroda

Kada su potpuno ogoljene ambicije SAD-a i njihovih marioneta PKK-a o stvaranju “PKKistana” duž cijele južne granice Turske (uprkos svoj američkoj tlapnji o “teritorijalnom integritetu Sirije”), s namjerom da izbije na Sredozemno more, Turskoj nije preostalo ništa drugo nego da djeluje “unilateralno”

Koalicija u saradnji s tzv. Sirijskim demokratskim snagama (SDF) počela je formiranje “novih” (opet tzv., a pretenciozno nazvanih) “sirijskih snaga pogranične sigurnosti”. Budući da se borbe protiv ISIL-a privode kraju, koalicija planira preobući 15.000 boraca SDF-a za graničarske dužnosti, a zatim ih još toliko regrutirati. Nove snage bit će raspoređene duž doline Eufrata – duž zapadne ivice teritorije u Siriji, koju trenutno kontrolira SDF, kao i duž granice s Irakom i Turskom