Još 2016. godine Turska je postigla cilj koji su Ujedinjeni narodi postavili davne 1970. godine – da zemlje počnu izdvajati 0,7% bruto nacionalnog dohotka u humanitarne svrhe, počevši od 2013. godine. Međutim, primjenjivo za sve UN (milenijske) ciljeve, na prste jedne ruke mogu se prebrojati zemlje koje su to ispunile
Da su kojim slučajem turski roditelji i njihova djeca tada kazala i pokazala da u školi ne žele izbjeglice, nekoga ko je došao iz rata, da su se smijali kada se prepadnem školskog zvona i podvučem ispod klupe, da su me izdvajali jer nisam bila bogata kao oni, da su me ismijavali jer sam zaboravila da neke namirnice i postoje, da su bježali od mene jer možda imam neku bolest iz rata..., sigurna sam da bi ratne traume koje sam nosila u sebi ostavile na mene mnogo više utjecaja i danas.
Učenička zakletva kojom se klinci osnovci svakog bogovjetnog školskog dana prije nastave kunu da s Atatürkovog puta ne skrenu mnogo više odgovara zemlji tipa Sjeverne Koreje nego ka Zapadu orijentirane socijalne demokratije kakvu (navodno) zagovara CHP
Panika zbog mogućeg novog vala izbjeglica, kao i činjenice da je sirijsko pitanje postalo pitanje domaće politike svih zemalja Evrope, “natjerala” je evropske partnere u Istanbul. Nije pretjerano reći da bi opstanak na vlasti Merkelove i Macrona bio direktno ugrožen novim izbjegličkim valom
Šta god da bili uzroci i simptomi prenategnutih odnosa između SAD-a i Turske, pri čemu je onaj osnovni američka politika na Bliskom istoku, uvijek treba imati na umu čuveni citat Henryja Kissingera: “Biti neprijatelj Amerike može da bude opasno, ali biti joj prijatelj je fatalno”
U toku predizborne kampanje mogli smo vidjeti podršku koju uživaju kandidati iz reda hrvatskog i srpskog naroda, a koja je dolazila iz susjednih zemalja, ili čak iz Rusije. Iako su do sada razni analitičari, kritičari, pa i političari, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim državama, optuživali upravo Tursku da se miješa u izborni proces u BiH, Turska je i ovog puta pokazala da poštuje Bosnu i Hercegovinu, njen sistem, kao i izbor naroda, i nije uputila nikakvu poruku niti posjetu koja bi se mogla protumačiti kao politička podrška ili političko lobiranje
Kidnapiranja iz saudijskih diplomatskih predstavništava nisu nepoznata praksa. Bilo ih je više, a neka su prethodila vladavini Mohammeda bin Salmana. Iako su se dešavala i u evropskim zemljama (u Švicarskoj, naprimjer, kidnapiranja su se po pravilu dešavala članovima kraljevske porodice, što je davalo zemljama domaćinima prostora da se preko toga pređe bez prevelike buke, te da se promatra kao “porodični problem”. Ovo bi bio prvi put da se konzulat iskoristi za kidnapiranje (?) ili ubistvo (?) novinara, a to otvara široko polje sive zone za istragu zločina
Održana manifestacija bila je fuzija aeromitinga, izložbe / sajma, raznih radionica, takmičenja i trka, predstavljanja start-up preduzeća, predavanja i zabave (za sve uzraste i ukuse). U suštini, teško je definirati projekt “Teknofest”, što zbog eklektičnosti, što zbog razmjera, te nije pretjerano reći da je to jedinstvena forma prezentacije i popularizacije nauke i tehnike
“Žrtvovanje za domovinu jesu riječi koje se često mogu čuti u Turskoj. Svoj patriotizam su pokazali i prikazali nekoliko puta, a što je odlika velike nacije. Oštećenje državne imovine nešto je nezamislivo, a što se, nažalost, može pronaći u našoj državi, a to je jedan jednostavan primjer odnosa prema državi. Od turske nacije možemo učiti puno, a najviše nam je potrebno naučiti biti što veće patriote i biti svjesni da bez Bosne nema ni Bošnjaka”
Dok traje debata o Idlibu, terorističke grupe, uključujući Daeš i Al-Kaidu, pokušavaju da se reorganiziraju u ćelije u Siriji i Iraku. Iako su zapadnjački zvaničnici požurili da objave pobjedu nad teroristima u zoni konflikta, nije tajna da ti militanti predstavljaju ozbiljnu opasnost regionalnom miru i stabilnosti. Da stvari budu još gore, kriza u odvijanju u Idlibu ima potencijal da stvori dodatne izazove vis-à-vis protuterorističkim naporima na terenu
