fbpx

Biden kao glavnog krivca za činjenicu da je u SAD-u od virusa korona procentualno umrlo više ljudi nego bilo gdje u svijetu vidi upravo Donalda Trumpa. Optužuju ga da je potcijenio opasnost, odugovlačio s uvođenjem restrikcija te nabavkom i raspodjelom zaštitne i medicinske opreme, ali i da je svojim ponašanjem poslao štetnu poruku američkim građanima. S druge strane, Trump naglašava da je najteža epidemiološka situacija bila upravo u saveznim državama u kojima vladaju demokratski guverneri

Niti ovakav “historijski sporazum”, niti kičasta dekoracija u Bijeloj kući, niti vrsta stolova za kojima su sjedili Trump, Vučić i Hoti na američke i svjetske medije nisu ostavili nikakav dojam. Možda baš zato što je taj politički i svaki drugi kič kao takav i prepoznat. Kič je, po definiciji, ono što se gradi da jeste, a nije. Niti je historijski, nije čak niti sporazum, osim u ekstenzivnim tumačenjima Trumpove administracije, koja je snažno poremetila pravila međunarodnih odnosa (od unilateralnog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma, do unilateralnog preseljenja Ambasade u Jeruzalem, do nametanja apsurdnog prijedloga mirovnog sporazuma Palestine i Izraela, pa do infantilnog rječnika čak i u državnoj komunikaciji)

Upravo u danima kada se, nakon što je širenje pandemije blago usporeno, počinje polahko, postepeno i kontrolirano otvarati, Ameriku pogađaju neredi kakvi u toj zemlji, ako je sudeći po njhovoj masovnosti, nisu viđeni još od 1968. godine, kada je ubijen Martin Luther King Jr, čovjek koji i danas simbolizira borbu Afroamerikanaca za ravnopravnost

Da li je plan napisan kako bi ga Palestinci odbili (kao što je to promptno učinjeno) ili se pak očekuje / nada / radi na tome da se u četiri godine, koliko se daje vremena Palestincima za razmišljanje, nađe i postavi kooperativan palestinski “lider”? Naprimjer, onaj palestinsko-crnogorsko-srbijanski gangster Mohammad Dahlan? Nema nikakvog objašnjenja niti logike čemu služi taj prilično dug tzv. prijelazni period, ali je sasvim sigurno da će se Izrael potruditi da tokom njega učini život Palestinaca još paklenijim (ako je to uopće moguće)

Trumpova odluka da sastanku prisustvuje pet senatora vrlo kritički raspoloženih prema Turskoj u konačnici se pokazala dobrom jer je Erdoğan dobio priliku da direktno pouči američke zakonodavce o realnostima koje im, s obzirom na količinu antiturske propagande, u kojoj učestvuju i američke institucije poput Pentagona, sasvim sigurno promiču. Osim toga, to je bila prilika da se uvjere u odlučnost Turske glede pitanja koja opterećuju odnose, prije svega u borbi protiv PKK (i svakog drugog) terorizma, kao i očuvanja vlastitog suvereniteta

Ko zna koji put, Turska se susreće s kakofonijom iz raštimane Trumpove administracije. Razgovor između Trumpa i Erdoğana vjerovatno bi riješio “nesporazume” koje podmeću John Bolton i Mike, ali Trump je prezauzet borbom za zid na granici s Meksikom i blokadom američke vlade, pa je pitanje kada će se taj razgovor desiti. Ono što je očigledno, “multitasking” nije jača strana američkog predsjednika i pitanje je da li je uopće svjestan Boltonove subverzije

Razgovoru između Trumpa i Erdoğana, poslije kojeg je uslijedio taj nagli zaokret američkog angažmana u Siriji, prethodila je najava Turske da će pokrenuti vojnu akciju istočno od Eufrata kako bi sa svoje granice zbrisala PKK, kojem Zapad tepa “Sirijske demokratske snage”, “kurdske snage” ili upotrebom skraćenica (YPG, PYD) za jedno te isto – terorističku organizaciju tzv. Radničku partiju Kurdistana (PKK)

Slučaj američkog evangelističkog sveštenika Andrewa Craiga Brunsona, koji je tinjao u pozadini već dovoljno pokvarenih odnosa SAD-a i Turske, munjevito je eskalirao prošlog četvrtka i premašio sve do sada viđeno. Brunson je sveštenik Crkve Uskrsnuća u Izmiru s kongregacijom od tridesetak članova koji u Turskoj živi 23 godine. Optužnica ga tereti da je za račun FETÖ-a i PKK radio na prikupljanju informacija u cilju političke i vojne špijunaže