fbpx

Umjesto da se dogovaraju nove reforme na evroatlantskom putu, uporno se nastoji ponovo dogovarati već dogovoreno. Srpska i hrvatska politika problematiziraju čak i ono oko čega postoji konsenzus već dvije decenije i traže se novi ustupci. Od Bošnjaka se, u pravilu, traži najveći konsenzus, polazeći od premise da njima najviše treba BiH. Ova je praksa tokom godina prerasla u praksu političkog iznuđivanja i ucjene. Kao opravdanje se koristi ugroženost od tobožnjeg bošnjačkog unitarizma i centralizirane građanske države

Posla uvijek ima za one koji su vrijedni i žele raditi, a isto tako, ima i onih kojima rad i nije prioritet. Saib i Muharem primjer su kako se u Podrinju može uspjeti, jer nije sve tako sivo kako se možda čini na prvi pogled. Razmjere genocida u Podrinju i danas su vidljive, ali i želja za životom preživjelih također

Ibn Haldun, jedan od najvećih umova islamske intelektualne tradicije, koji je više pisao o povijesti, kulturi, društvu, civilizaciji i političkoj moći nego ijedan drugi muslimanski mislilac, danas ima poruku za sve nas koji živimo u dobu rastuće nesigurnosti i globalnog nereda

“Avijacija afirmira mlade osobe i omogućava im da iz sebe izvuku sve potencijale. Pogledajte našeg Amara. Čitav svijet sada je pred njim kada je naučio da svojim trudom i radom može sve postići i da u životu ne postoji nerješiv problem. Ako je već u devetom razredu osnovne škole savladao letenje, ne postoji više nikakva prepreka koju on ne može savladati”, smatra profesionalni pilot Mujo Mušić

Rusija smatra da je pad Halepa prilika da se obnove mirovni pregovori, ovog puta bez učešća SAD-a ili Ujedinjenih nacija. Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da blisko sarađuje s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom na uspostavljanju primirja na cijeloj teritoriji Sirije. Istovremeno, Iran najavljuje “oslobođenje” Bahreina i Jemena od “neprijatelja islama”, opisujući “oslobađanje” Halepa kao “islamsko osvajanje“

Nešto kasnije, ispostavlja se da je pohađao gülenističku dopunsku školu (dershane), a kao šlag na tortu došla je informacija da je u Ankari stanovao u stanu Abdullaha Bözkürta, bivšeg dopisnika (gülenističkog) dnevnika Today's Zaman. “Koincidentalno”, Bözkürt, koji je pobjegao iz Turske i živi negdje u Evropi, objavio je na (gülenističkom) propagandom portalu Turkishminute.com, baš prije tri dana, kako ambasade nisu sigurne u Turskoj

“Ja ne znam zašto se svi drže vlastitog dvorišta, ako tako mogu reći. Ako nema posla u zemlji, ima van nje. Ako se ne grade ceste, grade se naselja, zgrade, hoteli, sistemi kanalizacije. Pa i mi bismo propali da radimo samo u BiH i da se bavimo samo cestogradnjom ili bismo morali otpuštati radnike. Tržište je takvo – ili se prilagodite ili propadajte”

Optužujući Bosnu i Hercegovinu za “islamski ekstremizam” i izazivajući strah od navodnih hiljada ekstremista koji se vraćaju s iračkog i sirijskog ratišta (istina je da je riječ o dvocifrenim brojevima), predsjednica Hrvatske zaboravlja da upravo država na čijem je čelu skriva, njenim rječnikom, “hiljade” zločinaca koji su od pravde iz Bosne i Hercegovine pobjegli u Hrvatsku (istina je opet u dvocifrenim brojevima)