fbpx

Budući da je Krajina, zbog svog geografskog položaja, uvijek bila poprište susreta različitih kultura i civilizacija, stari gradovi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine svjedoče o vojnom karakteru ovdašnjeg stanovništva. Građene su utvrde na mjestima s kojih se može kontrolirati veći dio prostora kojim se vlada. Stari grad Ostrožac zorno nam ilustrira sliku te strategije i načina života

Posljednjih sedmica politička situacija u BiH dodatno je zakomplicirana neusvajanjem seta Zakona o akcizama, što je preduvjet za dobijanje kredita od međunarodnih finansijskih institucija za izgradnju autoputa na Koridoru 5C, a tome je najviše “doprinijela odmetnuta četvorka” iz SDA. No, moguće su i dodatne komplikacije na političkoj sceni zbog megalomanskih zahtjeva Dragana Čovića, lidera HDZ-a, u pogledu izmjene Izbornog zakona. O ovim temama razgovarali smo sa Šefikom Džaferovićem, koji, ipak, ističe kako nas iskustvo uči da je Bosna i Hercegovina uvijek uspješno odolijevala svim blokadama, da se na blokade samo bespotrebno gubi dragocjeno vrijeme, a da su vinovnici takvog stanja redovno bivali gubitnici

Zašto je jedan od najvažnijih izdavačkih projekata decenije u zapećku i šta nam svjedočanstvo drevnog spisa Muhameda Hevaija Uskufija, koji se čuva na dalekom sjeveru, može reći o nama?

“Nismo nikad mislili da ćemo doći do ovoga da firma pravi promet od 35 miliona godišnje, mislili smo da je dobro i milion, da napravimo firmicu, neku sigurnost za sebe. Počeli smo s desetak radnika. Strah me je tada bilo da primim i jednog radnika više jer sam se plašio hoću li mu moći 10. u mjesecu dati platu”

Dakle, Goran Čengić bio je rukometni reprezentativac Jugoslavije, član sarajevske Bosne, osvajača kupa bivše države. Goran Čengić okončao je svoj život pod kamom Veselina Vlahovića Batka, zloglasnog četničkog ubice iz okupirane Grbavice. Goran Čengić završio je studij na Likovnoj akademiji i živio na Grbavici sa suprugom i dvoje djece kada je Batko upao u stan doktora Husnije Ćerimagića, Goranovog prvog komšije.

Moja priča ide ovako. Rahmetli otac bio je zagriženi pitar. Tada je to značilo fiksni identitet, plemensku lojalnost, dubinski osjećaj pripadnosti, fantastične legende, epsko suparništvo sa Željom, društvenu solidarnost, pa čak i određeno intelektualno zadovoljstvo. Pripadao je onoj generaciji sarajevske komunističke mladeži koja se identificirala sa Safetom Sušićem, čaršijom, bosanskom tradicijom u najširem smislu riječi, Olimpijadom, novom sarajevskom urbanošću; generaciji koja je u lokalnom fudbalu vidjela ozbiljnu stvar

Kada su prije nekoliko godina vidjeli da njihova fabrika tone u gubicima, sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli su stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i počeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan do kraja aprila ove godine. Tada je bh. kompanija “Bingo” ponudila da kupi “Ditu” za 7,7 miliona KM. Put do ove opcije bio je dug, a ponekad se činio i besmislenim

Pogledamo li prosječne plaće za određene djelatnosti, bit će nam jasno koliko je cijenjen rad. Recimo, čovjek koji vam toči gorivo na benzinskoj pumpi ima plaću 600 maraka, konobar koji vam donosi kahvu 550 maraka, kuhar u restoranu 660, kasirka u marketu 536, šivač u tekstilnoj industriji 468, radnik u proizvodnji 557, radnik na pakiranju proizvoda 563, čistač 549, mesar 630, stolar 610, radnik u proizvodnji namještaja 618, operater na mašinama 554, građevinski radnik 545 maraka itd.

Rano ujutru, 30. aprila 1992. godine kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazi vozilo i iz njega preko megafona, upozoravaju građane da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Preko megafona se pozivanju građani da u 6 sati ujutro uključe lokalni Radio Prijedor gdje mogu čuti zvanično saopštenje. Spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopštenje: