Konstatacija da su umjetnici s ovih prostora bili primitivci i neobrazovani seljaci ne može biti održiva, pa se naoružani činjenicama moramo zaputiti istraživanjima koja bi nas dovela do objektivnijeg sagledavanja naše umjetničke scene kroz historiju
Mnogi slikari željeli su predstaviti Bosnu kao zemlju simbola, izgubljenu arkadiju, mjesto o kojem se mašta, zemlju koja počiva na mističnim duhovnim vrijednostima. I kao što postoji izraz “bosanski slog u arhitekturi”, tako bismo isto, ali kroz specifikum slikarstva i jedinstvenog motiva, trebali govoriti i o “bosanskom slogu u slikarstvu”
“U svojoj sam karijeri učinio koliko sam mogao, a mislim da sam u svemu tome ipak nešto činio i za Bosnu. Imao sam stalni kontakt s Bosnom i Sarajevom jer mi se sestra već pedesetih godina preselila u Sarajevo. Drago mi je što sam svojim radom i angažmanom učinio da napravim sponu između Bošnjaka Sandžaka, Crne Gore i Bosne. Drago mi je i da su ljudi iz Bosne to prepoznali i odali mi priznanje za moj doprinos”
Inspiracije je bilo napretek. Klasični je materijal nestao. Imali smo samo ono što smo mogli zagrabiti s površine golog asfalta. Sakupljao sam eksplodirane granate i sastavljao ih u cvjetove
