Prenosi se da je redovno okupljao islamske učenjake da ga podsjećaju na prolaznost ovog svijeta i na ahiret, odnosno svijet poslije smrti. Islamski historičari još navode da je živio život poput isposnika i siromaha, iako je vladao četvrtinom zemaljske kugle.
Aktivisti, novinari, ljudi označeni kao nevjernici ili jednostavno obični građani koji su bili u suprotnosti s drakonskim pravilima organizacije na čelu sa Abu Bakr Bagdadijem, svi su oni bili bacani u ovu jamu. Oni koji su ih bacali su još na slobodi. Sirijska mreža za ljudska prava upozorava da se najmanje 8.140 osoba koje je ISIL uhapsio još uvijek vode kao nestali.
Prisustvo milicija iz Irana, zemlje koja je postala regionalni lider po broju zaraženih virusom, u borbi protiv sirijskih trupa, izazvalo je strah od ubrzanog zaraznog stanja u zemlji. Sirijsko ministarstvo zdravstva priopćilo je prvi slučaj zaraze 22. marta, a zatim je izreklo niz preventivnih mjera poput zatvaranja barova, restorana i mjesta za molitvu, kao i ograničenja kretanja.
Napad je izveden cisternom-bombom u centralnom dijelu Afrina u kojem uglavnom žive civili
Vidjeli su ih iza bodljikave žice i kratko s njima porazgovarali. Nakon toga, morali su se vratiti u Pariz. Devet mjeseci kasnije još uvijek čekaju.
Oni su formirali skupinu sirijskih pravnika u egzilu koji su, baš poput lovaca na naciste, odlučili da privedu pravdi odgovorne za sirijski užas. Konkretno, one koji su nakon počinjenih zločina došli u Evropu.
Baguz je nakon godinu dana opet postao isto ono nepoznato i zaboravljeno mjesto na karti Sirije kakvo je bilo i prije nego što je postalo grobnica Halifata. Mjesto u koje se samo polovica od prijeratnih 7000 stanovnika vratila obrađivati zemlju natrpanu minama i leševima.
Ko je dobio, a ko izgubio – slično je pitanju da li je čaša polupuna ili poluprazna. Fakat je da se ovim dodatnim protokolom ne vraća na granice uspostavljene prvobitnim sporazumom, kao što je fakat da je za sada zaustavljena ofanziva Asadovog režima (uz zračnu podršku Rusije i kopnenu Irana i satelita mu) koja je prijetila da grad Idlib i ubrzo cijela provincija padne
Samo od decembru 2019. godine pa do danas ubijeno je oko 2.000 civila, a najmanje 1,5 miliona ljudi od kojih je 80% žena i djece, opet je krenulo put Turske. Mi više ne možemo podnijeti ovaj teret - poručuje Mevlüt Çavuşoğlu ministar vanjskih poslova Turske.
U protekla 24 sata uništena su četiri tenka, pet topova i VBR-ova, tri protutenkovska gnijezda, osam vojnih vozila, dva terenca s mitraljezima i dva oklopnjaka režimskih snaga, navodi se u saopćenju resornog turskog ministarstva
