Osim što se javno zgraža nad velikom nepravdom prema zločincu Praljku i organizira tom samoubici minutu šutnje u Gradskoj skupštini, Milan Bandić ujedno novac javnog gradskog prijevoza troši na besplatne vožnje pristiglih na komemoraciju čovjeku presuđenom za udruženi zločinački poduhvat, u organizaciji udruženja Tuđmanovih instant-generala. Može li ovakav političar biti nazivan “bošnjačkim prijateljem” i, kao takav, ponovo postati počasni građanin Srebrenice? Sudeći prema hrvatskim Bošnjacima iz njegove stranke koji vode bošnjačke manjinske udruge, ne samo da može nego su upravo oni glavni inicijatori takvog scenarija. Istodobno udruženo zavjernički šute na prljavu hrvatsku propagandu prema Bošnjacima