Posljednji srušeni simbol Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Trebević se opet spustio u grad. Rat je za mene na nekoj simboličkoj ravni konačno završio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena infrastruktura je obnovljena. Svi simboli stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra, Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Žičara se penje... “nebu pod oblake”.
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
Sarajka Adela Čomić imala je 11 godina kad je rat stao. Kaže da je opsada grada u njenoj glavi trajala sve do 1998. godine, jer sve do tada nije imala priliku izaći iz Sarajeva. Dugo joj je poslije rata trebalo da se navikne na rad semafora. “Raskrsnice su se uvijek pretrčavale i nije se čekalo zeleno svjetlo. Kad je rat stao, to mi je bilo neobično”
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
U Izetbegovićevom govoru krije se odgovor zašto je SDA u ovom vremenu jedina bošnjačka politička opcija koja ima veličinu, snagu, tradiciju, znanje, iskustvo, infrastrukturu, ali, najvažnije od svega, želju i volju da brani bošnjačke nacionalne interese i pozicije. I što je najvažnije, da brani nacionalne interese, a da pritom brani i Bosnu i Hercegovinu i interese drugih naroda. SDA, za razliku od drugih stranaka koje tek uvjetno možemo nazvati bošnjačkim, jedina u sebi integrira i nacionalno i nadnacionalno, i probošnjačko i probosansko. Pozitivno je da SDA nije pala u zamku zanemarivanja, utapljanja i zamjenjivanja nacionalnog identiteta nauštrb fluidnih i iluzornih ideja integralnog bosanstva na koje druga dva naroda za sada neće pristati ni pod kojim uvjetima
Nakon dugog i stresnog pregovaranja, postignut je dogovor o reintegraciji sarajevskih naselja: Vogošće, Ilijaša, Hadžića, Ilidže, Grbavice i okoline. Pregovarači u ime Bosne i Hercegovine postigli su značajnu pobjedu koja je značila da je u konačnici ostvaren cilj o nedjeljivom Sarajevu. Ovo je, naravno, za “paljanski režim” bio veliki poraz uzme li se u obzir njihov plan o stvaranju tzv. Srpskog Sarajeva
Da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini narod ponosno nastavljao svoj život, govorili su mnogi, pa odatle i fotografije modno dotjeranih Bosanki i Hercegovki, sjećanja na predstave ratnog teatra, i slično. Jedan od takvih primjera jeste i prva ratna škola u Sarajevu, škola koju je u to vrijeme posjetio i tadašnji predsjednik Alija Izetbegović
“Pogledajte vi bošnjačku kulturu stanovanja. Ako samo uzmete onaj halvat koji vas je sigurno impresionirao, a svakog će impresionirati, i kakav je tu sistem življenja bio. Taj halvat bio je dnevna soba, sva u svjetlu i imala je svoju perspektivu. Vidite uvijek i ko dolazi i ko odlazi, ona ima pogled i na bašču, ima i pogled dolje na grad. Tu su na minderima vazda bili jastuci ugrijani, namješteni, moglo se u njoj i odspavati. Tu je stajala i velika demirlija i, kada bi bilo vrijeme objeda, tu bi se iznesi jelo. Soba je bila multifunkcionalna. Eto, takva je bila ta kultura stanovanja i življenja. Ljepota života”
U Sarajevu (općine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) trenutno je 125 džamija, od čega ih je u Starom Gradu 67, u općini Centar 20, u Novom Sarajevu 12 i u Novom Gradu 26. Do 1996. godine u Starom Gradu bile su 62 džamije, u općini Centar bilo ih je 13, u Novom Gradu tri, a u Novom Sarajevu samo dvije
“Nadležne institucije trebaju shvatiti da je ovo primarni problem koji treba riješiti jer iz njega proizlaze teške bolesti, neefikasnost stanovništva, stres, tipični domino-efekt koji je nemoguće zaustaviti ako se ne djeluje na primarni izvor. U tom pogledu, nadležne institucije trebale bi razviti strategije načina dugoročnog smanjenja zagađenja, što bi, prije svega, uključivalo subvencioniranje domaćinstava da pređu na grijanje plinom, eventualno peletom, pri čemu je neophodno da se cijena plina snizi”
