fbpx

Učio sam djecu u mektebu, akšam i jacija bili su redovni da se klanjaju u džematu. Petkom, da bismo džumu klanjali, ja sam na poslu uzimao pauzu za ručak da stignemo sve. Ramazan kada dođe uzimao sam odmor da bismo sve uspjeli, jer sam smatrao da je ljudima potrebno da imaju mjesto gdje će se okupljati, družiti i razgovarati. Kada smo mi otplatili prostor koji smo kupili 2009. godine, pojavila se želja džematlija da imaju stalnog imama. Tako sam ja 2015. godine počeo raditi zvanično kao imam džemata Pinellas Park. Svi smo zajedno uspjeli da izgradimo džemat. Džematlije su ključ uspjeha”

Razgovoru između Trumpa i Erdoğana, poslije kojeg je uslijedio taj nagli zaokret američkog angažmana u Siriji, prethodila je najava Turske da će pokrenuti vojnu akciju istočno od Eufrata kako bi sa svoje granice zbrisala PKK, kojem Zapad tepa “Sirijske demokratske snage”, “kurdske snage” ili upotrebom skraćenica (YPG, PYD) za jedno te isto – terorističku organizaciju tzv. Radničku partiju Kurdistana (PKK)

Šta god da bili uzroci i simptomi prenategnutih odnosa između SAD-a i Turske, pri čemu je onaj osnovni američka politika na Bliskom istoku, uvijek treba imati na umu čuveni citat Henryja Kissingera: “Biti neprijatelj Amerike može da bude opasno, ali biti joj prijatelj je fatalno”

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

U odluci se tvrdi da je ministar pravde Abdulhamit Gül imao “vodeću ulogu” u hapšenju pastora Brunsona. Činjenica da je Gül došao na čelo ministarstva pravde sedam mjeseci nakon što je Andrew Brunson stavljen u pritvor, a da prije toga nije imao nikakvu ulogu u unutrašnjim poslovima i policiji – odnosno da nije mogao imati nikakvu ulogu, a kamoli “vodeću” u njegovom hapšenju – nije samo promakla donosiocima odluke nego, čini se, i svim medijima van Turske

Osborne kaže kako je Cvijanović rekla Wickeru i Rohrabacheru kako bosanski Srbi “ne žele neovisnost” nego da samo žele osigurati svoju autonomiju unutar Bosne. Osborne je također rekao da nije imao veze s Dodikom i dobio je uvjeravanja Saveza nezavisnih socijaldemokrata da lobiranje njegove firme “ne bi imalo veze s promicanjem ruskih interesa”.

Bez obzira na to kako i kada će se ova kriza završiti (nadajmo se, bez prevelike štete), ona je simptom “strukturnih napetosti” čiji su povodi višestruki – od američkog štićenja Fethullaha Gülena pa do naoružavanja sirijskog PKK-a – a u suštini su američko sljepilo za turske nacionalne interese

Poslije decenija stagnacije i veoma usporenog razvoja, a nakon petnaest godina ubrzanog, teško je očekivati od Turske da stane. No, SAD i EU moraju se pomiriti s tim da se zubna pasta ne može vratiti u tubu, te da sada imaju posla sa zemljom koja zahtijeva ravnopravni tretman

Neposredna posljedica bit će značajno usporavanje borbe protiv globalnog zagrijavanja i zagađenja. Međutim, ni američka ekonomija neće ostati netaknuta. Kompanije koje se bave proizvodnjom “čiste” energije migrirat će vjerovatno na druga tržišta odnoseći sa sobom radna mjesta koja Trump ovom odlukom navodno nastoji spasiti

Imigracijski oficir dugo je gledao u moj vizama dupke popunjeni bosanski pasoš, listao stranice tražeći pukotine u njemu, neki znak koji bi o meni rekao nešto više od onoga što je bilo očigledno. Mi koji se mnogo motamo naokolo uvijek smo sumnjivi, repe bez korijena, koji već odavno istinski ne pripadamo nigdje. Prljavština na našim cipelama pokupljena je iz ko zna kojih vukojebina, iz raznoraznih centara moći i bijede. Te cipele niko ne želi imati u svojoj kući