Mogućnosti su široke, a cilj bi trebao biti vrlo jednostavan – pojasniti našem džematliji stav islama o saobraćaju. Da, o saobraćaju. Tužno je znati da značajan broj ljudi na islam gleda kao na religiju koja isključivo tretira obredoslovlje. Velika većina naših džematlija, da ne kažem svi, dobro zna da je grijeh slagati, ukrasti, oklevetati nekoga, uvrijediti komšiju, psovati, zloupotrijebiti funkciju... Svi oni, manje-više, znaju i svoje “vjerske” obaveze. No, nisam siguran da ih većina zna da se s punim pravom u grijehe mogu svrstati i postupci kakvi su: prolazak kroz crveno svjetlo na semaforu, oduzimanje drugima prvenstvo prolaza, preticanje na punoj liniji, vožnja bez sigurnosnog pojasa, nepoštivanje propisane brzine i sl. I to su grijesi. Džematu je potrebno objasniti da su saobraćajni propisi zapravo dio jurisdikcije društva (države) u kojem živimo, a koje, kao muslimani, imamo strogu obavezu poštovati, i to do mjere do koje se ne kosi s propisima islama