fbpx

Februarska ofanziva 1994. godine ostala je među Krajišnicima poznata kao najveća agresorska kampanja na području tadašnjeg Okruga Bihać. Nedugo po otpočinjanju neprijateljske ofanzive, u najtežim trenucima koje su preživljavale jedinice 5. korpusa, najveći izdajnik bošnjačkog naroda Fikret Abdić sa svojim pristašama staje na stranu četnika. Nije se obazirao na proteste oko 1.000 građana Velike Kladuše koji su tražili da se pomogne napadnutom dijelu Bihaćkog okruga. Štaviše, izdajnik ne samo da nije pomogao svoje sugrađane nego je sa svojim zaglupljenim pristašama silovito napao na linije odbrane 5. korpusa u okolini Todorova

“Mi smo 13. i 14. februara 1995. godine oslobodili Vedro Polje, deblokirali Kantonalnu bolnicu, deblokirali gradski rezervoar vode, došli do Baljevca i aerodroma Željava. Došli smo na prostor Sokoca i Debeljače, koja je strateška za Bihać. Tada smo stekli povoljnije taktičke uvjete da možemo planirati dalja borbena dejstva i najzad da možemo odbraniti Bihać od stalnih napada i želje agresora da uđe u grad”, istakao je Šarganović

“Probala sam se boriti i štrajkati, ali dadnu mi neku trenutnu materijalnu pomoć, i to je sve. Meni treba trajno rješenje. Probala sam da se obraćam i udruženju žena koje su žrtve rata, s molbom da me uvrste u žrtve jer sam silovana, ne bih li ostvarila neka prava. Ali, oni nisu u mogućnosti da rješavaju moj status. Nikome više ne trebam, a dala sam ovoj državi svoju mladost i najbolje godine života”

Hasan Musić (sin Huseina i Hajre) rođen je 1960. godine u naselju Lubarda, općina Bužim. Odrastao je u porodici s petero djece. Nakon osnovne škole, srednju i višu mašinsku školu završio je u Ljubljani. U Sloveniji je radio sve do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini. Među prvima se uključio u organiziranje odbrane domovine

Komentirajući dolazak osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića na mjesto načelnika Općine Velika Kladuša, Miljković kaže da je riječ o jednom od apsurda Bosne i Hercegovine, te dodaje da građani Velike Kladuše, patriote i ostali nisu krivi za takvu situaciju: “Kod nas se čovjeku osuđenom za ratne zločine uopće ne može osporiti da zasjedne na poziciju s koje opet može prouzrokovati neku nesreću”

S jedinicom “Hamza” Asim Bajrektarević učestvovao je u brojnim akcijama, poput: “Plamen '92”, Ćorkovača (operacije “Kontejner” i “Oganj”), “Munja '93”, “Grmeč '94”, “Grabež”, “Plato”, “Sana '95”. U toku rata tri je puta ranjavan. Prvi put 10. januara 1995, a drugi put 22. marta iste godine. Nakon trećeg teškog ranjavanja 28. septembra 1995. godine, na području Lušci Palanke u toku operacije “Sana '95”, isti je dan i podlegao

“Potrebno je sjesti i napraviti plan kojim bismo sve usmjerili u privredu ovog kraja, da ga revitaliziramo, posebno grad Bihać, koji je u svakom smislu devastiran. Unska pruga, brza cesta Sarajevo – Bihać i aerodrom jesu ključni projekti koje treba što prije realizirati, jer mi ovdje u Bihaću želimo biti što bliže Sarajevu. Za istu smo se državu borili i ona je država svih nas”, kaže legendarni komandant koji je preživio pet ranjavanja u toku agresije na BiH