Leti, leti poletarac
Prije no što će postati kantonalni ministar, Garibija je bio “aktivista za socijalnu pravdu”, zatim “vodio i osnovao nekoliko nevladinih organizacija” i imao “iskustvo rada u naučno‑istraživačkom te u privatnom sektoru”
Klica na budžetu
Boriše, Srđani, Damiri..., sve su to zvijezde ovdašnjih ministarstava, što entitetskih, što državnih, djeca i bratići državnih službenika koja su se školovala po svijetu pa onda, bez dana radnog staža, upadali u kabinete u zgradi Predsjedništva BiH upisujući u radnim knjižicama savjetničke pozicije.
Četiri decenije od krvave opsade Meke
Danas je teško zamisliti da neko može napasti na Meku, sveto mjesto svakog muslimana. Međutim, takvi su se incidenti dešavali kroz islamsku historiju. Krvava godišnjica terorističkog napada i opsade obilježava se ovih dana jer su rano ujutro 20. novembra 1979. godine, dvije nedjelje nakon hadža i uoči novog stoljeća po islamskom hidžretskom kalendaru, u dvorištu Velike džamije u Meki odjeknuli pucnjevi. Ubijena su dva nenaoružana čuvara, prve žrtve opsade, a događaji koji su uslijedili radikalno će izmijeniti noviju muslimansku historiju
Ljiljani na pola koplja: Gdje je nestala zastava Republike BiH
Danas, skoro tri decenije kasnije, tu zastavu ne možete vidjeti u Historijskom muzeju. “Sklonjena je iz postavke izložbe o opkoljenom Sarajevu. To je odluka uprave Muzeja, na čelu s direktoricom Elmom Hašimbegović, njoj se jednostavno zastava s ljiljanima ne sviđa”, tvrde u razgovoru za Stav neki od uposlenika Muzeja iziritirani načinom na koji već šest godina Hašimbegović upravlja Muzejom
Između Mladena i Mustafe: Ubit će nas dvostruka mjerila
Jedan od argumenata “protiv Busuladžića” jeste i taj da je pisao loše o ženama. U isto vrijeme dok citira Busuladžićeve redove, kantonalna mahalska inačica #metoo pokreta udara iz svih tastatura po ženi čiji je krimen prvo prezime pa onda funkcija koju obavlja.
Svi pričaju o Vučjaku, a o migrantima u Tuzli brinu samo Tuzlaci
I dok svakodnevno svjedočimo slikama iz Bihaća i tamošnjih kampova, posebice o pričama o kampu Vučjak, o Tuzli više gotovo niko i ne govori, a već mjesecima samo na tamošnjoj autobuskoj stanici svake noći spava stotinjak ljudi. Nekada i njih 150. Do sada ih je poslužilo vrijeme, jesen u Bosni bila je neobično topla. Dani su bili sunčani, a večeri suhe, pa makar nisu kisnuli dok su noćili na otvorenom
Devet decenija Mevludina Ekmečića: Dobar k'o Ekmek
Mevludin Ekmečić veliki je umjetnik i kulturni radnik koji je obilježio likovnu scenu Bosne i Hercegovine. U svojih 90 godina života i 72 godine umjetničkog rada postao je idejni tvorac i pokretač Jugoslavenske galerije portreta, Fondacije “Legat kuća Ekmečić” u Brčkom, Ateljea “Ismet Mujezinovic” u Tuzli, Umjetničke kolonije OGUS u Srebreniku, galerije “Rizah Štetić” u Brčkom i “Hasan Kikić” u Gradačcu, galerije Franjevačkog samostana u selu Dubrave kod Brčkog, galerije Bošnjačkog instituta...
Naš Tvrtko: Čovjekova porodica
Tvrtko se rodio u Šapcu i ima rodni list na kojem ćirilicom piše “Imamat džemata šabačkog”. Tvrtkov otac Hakija bio je begov sin. Kako su meni pričali, Hakija je htio biti slikar, ali mu to otac nije dopuštao. Otišao je studirati u Beograd i tamo ga je izdržavao sin njihovog kmeta, kasnije poznati slikar Jovan Bijelić. Nakon toga je Hakija u Parizu završio studij slikarstva i vratio se u Kraljevinu Jugoslaviju. Kao profesor likovne umjetnosti, raspoređen je u gimnaziju u Šapcu. Tu se Tvrtko rodio 1935. godine. Kada se rodio, nisu znali kakvo ime da mu daju. Otac je rekao da će Bosni trebati još kraljeva. I nazvao ga Tvrtko
Rezolucija Evropske unije: Između nacizma i komunizma nema razlike
Rezolucija donesena 19. septembra nema direktnu normativnu prirodu, ali će zasigurno utjecati na donošenje zakona u državama Evropske unije i onima koje to žele postati. Na njenom su izglasavanju insistirali uglavnom zastupnici u Evropskom parlamentu koji dolaze iz zemalja koje su decenijama stenjale pod komunističkom tiranijom
Zbog naklonosti prema muslimanima, zvali su ga “hadži Franco”
Kako bi stekao povjerenje i poštovanje Marokanaca, Franco se odvažio na do tada, ali i danas nezamislivu gestu – odobrio je korištenje džamije u Cordobi za namaz. Calderwood piše kako su zbog toga odmah počele kružiti glasine kako je Franco prešao na islam. Zbog naklonosti s kojom se odnosio prema muslimanima, počeli su ga zvati “hadži Franco”. Naravno, Franco nikada nije bio u Meki, ali je uspio u nakani da ga se smatra “dobrim muslimanom”. U vrijeme prije nezavisnosti zemlje, kada se skupina marokanskih izbjeglica iz francuske zone nastanila u španskom protektoratu, potpomognuta zemljom i novcem Francove vlade, novoizgrađeno naselje nazvali su Aldea del Hajj Franco
Strana 8 od 30