fbpx

Prije tačno 25 godina, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca glasala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana. Na referendum je izašlo oko 64% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih 99,44%. Mnogi su bh. Srbi, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotirali referendum. BiH je proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina postala je 22. maja 1992. godine članica Ujedinjenih naroda

Merisa Karović-Babić i Zilha Mastalić-Košuta diplomirale su i magistrirale na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Zaposlene su kao više stručne saradnice na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Članice su međunarodnih asocijacija istraživača genocida (IAGS i INOGS). Proteklog vikenda održale su predavanje u sarajevskom Bošnjačkom kulturnom centru o opsadi Sarajeva i djeci žrtvama opsade

Nakon današnje prekinute sjednice Predsjedništva Bakir Izetbegović je kazao da nije tačno da je bošnjačka politika pokrenula reviziju jer je revizija presude dio dugogodišnjeg procesa. Dodao je da se od bošnjačkih predstavnika očekivalo da se uključe u zaustavljanje pokretanja revizija na što Bošnjaci nisu pristali. Istakao je da su krizu izazvali oni koji su izvršili agresiju, počinili zločine, odlikovali zločine i nazivali studentske domove po njihovima imenima. Kako kaže, nije mu jasno kako neko može porediti današnju vlast Srbije sa režimom Slobodana Miloševića.

Pet godina trajalo je istraživanje i intenzivno pisanje, no na kraju mu je uspjelo. Narednog mjeseca iz štampe izlazi monografija FK Sarajevo, koju je napisao Semir Zilić. Za Stav govori o tome kako je, nakon četrdeset godina, nastala monografija jednog od najvećih sportskih timova u BiH

Ljudi dođu ovdje kao 'vikend‑operateri', dobiju licencu za neki određeni period i vrate se. Mišljenja smo da se to treba uraditi na zakonit način, na način na koji ja, primjerice, dobijem licencu da bih mogao raditi u Zagrebu. Proceduru iz Hrvatske trebamo na isti način primijeniti u Sarajevu. Svi ljekari koji dolaze raditi u privatnim ordinacijama u Sarajevu moraju na zakonit, javan i transparentan način dobiti svoje licence da bi im se omogućio rad.

Kolektivni ugovori, povrat poreza, dugovanja rudnika, esencijalne liste lijekova... Sve su to problemi koji godinama pritišću federalno zdravstvo; Vlada pokušava probleme riješiti Zakonom o finansijskoj konsolidaciji zdravstvenih ustanova, no iz liječničkih komora tvrde kako se tim potezom abolira dosadašnji menadžment kliničkih centara koji je bez ikakve odgovornosti kreirao milionska dugovanja

Neko ko se hvali da 53 godine radi kao stručnjak u zdravstvu morao bi znati da je nakaradno koristiti izraze poput “kevće”, a još nakaradnije to što direktno diskreditira, omalovažava žene kada tvrdi da je “nakaradno” da medicinska sestra bude predsjednik Sindikata.

Nakon tri godine mukotrpnog rada, planiranja, skupljanja dokumenata, artefakata u Memorijalnom centru Potočari, otvoren je Muzej genocida. Dio Muzeja posvećen je ulozi holandskog bataljona UNPROFOR-a u padu ove zaštićene enklave. Koordinator projekta, Hasan Nuhanović, autor knjige Pod zastavom UN – međunarodna zajednica i genocid u Srebrenici, za Stav govori o načinu na koji je nastao Muzej, šta sadrži njegova postavka, saradnji, ali i nesuglasicama koje je imao s holandskim donatorima

U Kravici je ubijeno ukupno 1.113 ljudi. Nedjeljko Milidragović naređivao je i učestvovao u ubistvima, a Golijanin, Batinica, Dačević, Miletić, Petrović, Parović i Vasić s drugim pripadnicima 1. i 2. voda 1. čete Centra “Jahorina”, postupajući po tom naređenju, pobili su oko stotinu preživjelih civila, među kojima je bilo i ranjenih lica.