fbpx

General Rasim Delić je dužnost prvog čovjeka ARBiH preuzeo u vrlo teškom vanjskom i unutrašnjem trenutku za Bosnu i Hercegovinu i Armiju RBiH te pokazao veliku ličnu i moralnu hrabrost prihvativši se nezahvalne odgovornosti kako za zaustavljanje agresorske ofanzive tako i za saniranje pojava nediscipline i pučizma u redovima ARBiH te njenog uvojničavanja i prerastanja iz statične i odbrambene u mobilnu i oslobodilačku vojnu formaciju.

Najveća se šala možda krije u tome što i jedni i drugi podržavaju izmišljene likove, jer baš kako je superheroj Šeranić plod mašte, isto tako je i sa supergrađaninom Bursaćem. To što su i jedan i drugi fikcija proizvedena od jednog te istog uma i dio iste kalkulacije sve čini dodatno zabavnijim.

Sve ono što piše i radi Puhalo, svaka ideja koju plasira u javnost, svaka tema koju načne, dovodi do toga da se prije ili kasnije, ali neminovno, zahuktali Darko Tanasković dokotrlja na vašu stanicu i u vaš dnevni boravak.

S pandemijom virusa COVID-19 počela su se na društvenim mrežama pandemično pojavljivati, ali i dodjeljivati odlikovanja istaknutim dužnosnicima za posao koji ionako trebaju raditi. Među dobitnicima je i do jučer sasvim nepoznati Alen Šeranić, ministar zdravlja manjeg bh. entiteta, koji je od fine gradske raje i pripadajućih im medija već proglašen herojem. Neki su išli dotle u svom petokoronaštvu da su, uprkos vlastitim očima i ušima, manji bh. entitet počeli predstavljati kao primjer demokratičnosti i tolerancije, otvorenosti i liberalizma

Nije mali broj onih koji pozivaju na ukidanje ili ublažavanje mjera za suzbijanje pandemije iz krajnje prizemnih razloga. Postoji čitav sloj ljudi koji se boji da će njihov način života biti zauvijek narušen ako ne dođe do brzog povratka normalnosti i čini se da su takvi spremni dati prednost svom standardu i bonluku na koji su navikli umjesto životima sugrađana. Upadljivo je da ovdje nije riječ o siromašnijem sloju stanovništva, onima koji žive od plaće do plaće i koje će kriza najteže pogoditi, već o onoj klasi koja se označava kao nouveau riche, novopečenim gazdama i kapitalistima prve generacije koje žive u užasnom strahu da će njihovo tek stečeno blagostanje i status nestati preko noći te da će opet postati ono što su bili njihovi roditelji

Zbog činjenice da danas nismo u stanju živjeti s virusom kao svakodnevicom, a što bi praktično značilo živjeti u uvjetima 19. stoljeća, morat ćemo živjeti u uvjetima 20. stoljeća, tačnije s granicama, restrikcijama i redukcijom životnog standarda. U suštini, svjedočimo povratku u svijet kakav znamo iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća

Napadna histeričnost i otvoreno politikantstvo tolike su i takve neprijatne frekvencije da se čini kako mnogi žale što na prostoru Sarajeva i Federacije nema većeg broja oboljelih kako bi onda za takvu situaciju mogli optuživati trenutnu vlast i prikazivati je nesposobnom i nedoraslom situaciji. Morbidno, odvratno i dušmanski

Teško je danas imati bilo kakve simpatije spram Mustafića ili Kontića jer je riječ o korifejima građanske ideologije koje sada razdiru upravo oni koji su stasali zahvaljujući upravo nezdravom okruženju što su ga njih dvojica stvarali. Šta danas, kada je politička situacija izuzetno teška, naše društvo ima od toga što su Mustafić i Kontić pokazali barem mrvicu zdravog razuma kada je upravo njihovo vlastito predano dugogodišnje pregalaštvo direktno zaslužno za uzgajanje tolikih ljigavih guja u njedrima