Ma kako neko na to gledao, najvažniji razlog opstanka Bosne i Hercegovine u njenim granicama bila je Armija RBiH. Bosna i Hercegovina država je s rokom trajanja ako ne postoje jake autentične i autohtone oružane snage patriota koje mogu garantirati njenu cjelovitost i suverenitet
Nakon što je ovako fino potvrdio velikosrpske teze da Bosna i Hercegovina ne treba da postoji, da je ničija te da su svi podjednako krivi što je navodno nema, Kazaz se odlučio i dati mašti na volju pa je, pored srpskog i hrvatskog nacionalizma, “koji u BiH vide neku privremenu kategoriju”, izmaštao i izmislio i neki “treći – bošnjački, koji bi BiH najradije vidio u sastavu Erdoganove Turske”.
Bilo kako bilo, dovoljna su i ova tri primjera da se vidi kako postoji određena grupacija javnih ličnosti koja je uvijek raspoložena da iz raznoraznih razloga piskara gluposti koje, bila im to krajnja namjera ili ne bila, za posljedicu imaju amortizaciju onoga što se desilo u Višegradu. Sve dok je takva neozbiljna, ali opasna relativizacija prihvaćena u javnosti kao legitimno mišljenje, ne može se očekivati ozbiljan pristup problemu kakav su šovinističke manifestacije s kojih se šire govor mržnje i netrpeljivosti.
Potpredsjednik SDP-a, izgleda, ipak ima smisla za humor, i to onaj najbolje vrste, jer je kadar zbijati šale i na vlastiti račun.
Ali Bosna i Hercegovina ispražnjena od vojnosposobnih stanovnika otvoren je prostor za ulaz srpske i hrvatske vojske na njenu teritoriju. Bosna i Hercegovina bez potencijalnih branioca otvorena je za podjelu. Između ovakvog Bursaćevog stajališta i stalnih poziva iz srpskih političkih krugova na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine nema suštinske razlike. I u jednom i u drugom slučaju, susjedi imaju vojske, a Bosna i Hercegovina nema načina da se odbrani.
Oni žele društvo u kojem jednaku vrijednost, jednako poštovanje i jednak društveni značaj imaju veleizdajnik i narodni heroj, dezerter i prvoborac, predsjednik države i pjano iz kanala, reis i anonimni Facebook “učenjak”, epidemiolog i kafanska pjevaljka, doktor historijskih nauka i “načitani” komšija, etablirani medij i anonimni portal... To je zbir samoprozvanih lidera, pjesnika, književnika, eksperata, analitičara, veterana, kolumnista, pisaca, humanitarnih radnika, instruktora za krizne situacije, konceptualnih umjetnika, političara, povratničkih glasnogovornika, kojekakvih veličina i uopće umišljenih diletanata
Nadati se da je riječ tek o paravanu kojim ova grupica prikriva strastvenu želju da na vlast dođe neka njihova “britka sablja i hrabro srce” pa bi im tada i predvojnička obuka odjednom postala odlična ideja. Bolje bi bilo i za nas i za njih da su takvi ipak samo cinični i oportunistički beskarakterni poltroni nego da su potpuno operirani od zdravog razuma te da zaista vjeruju u opasne budalaštine koje pišu.
Uzevši u obzir kakvo je dominantno raspoloženje u manjem entitetu, pitamo se da li njegov uspon na AMUS-ovoj listi zaista neka anomalija ili je Guja možda ponovo postao popularan i rado slušan autor na prostorima nikada dosanjane “srpske Bosne”.
Šta tek reći za čitav ansambl obučen u istu takvu karikaturalnu bošnjačku narodnu nošnju koji pleše, skače, skiči i ko biva klanja na pozornici i čiji članovi pride nastupaju u performansima s drugom skupinom, koja obučena poput ISIL-ovaca vitla igračkama i replikama noževa i pušaka?
Ako ostavimo po strani svu budalastost učitavanja današnjih nacionalnih identiteta u srednjovjekovlje i ako nekako zanemarimo da bi bilo skoro nemoguće odrediti etničko porijeklo bilo koje od evropskih kraljevskih porodica nakon tolikih dinastičkih brakova, pretpostavljamo da je upravo porijeklo Tvrtkovih ženskih predaka razlog zašto ga je Imamović označio tako budalastim terminom koji kao da je potekao s top-shop emisije.
