Ove pokondirene tikve s danom svog istupanja, ili, mnogo češće, izbacivanja iz stranke počinju ubrzano otkrivati čari usiljenog multietničarenja i nazor građanštine, koje u njihovom slučaju redovno podrazumijeva javno manifestiranje gubitka osjećaja za mjeru te bilo kakvog samopoštovanja prema sebi i vlastitom narodu.
Šta reći? Pored potrebe da se cijeli događaj, u cilju “zajedništva”, nekako minimalizira onom pričom o zlim političarima koji zavađaju narode, najviše zapanjuje Pašovićev pokušaj da razloge za velikosrpski šovinizam učenika pronalazi u ideji nekakvog otuđenja.
Upravo je, po ko zna koji put, ovakav totalitarni mentalitet demonstrirala glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u tekstu Ima li Valter većinu u Sarajevu?. Selimbegović je i ranije nastupala s krajnje radikalnih prokomunističkih pozicija zahtijevajući od sada već bivše vlasti u Kantonu Sarajeva da se, po principu damnatio memoriae, obračuna s već jednom zločinački ubijenim Mustafom Busuladžićem, tj. s pozitivnim sjećanjem na njega koje živi u bošnjačkoj javnosti.
Kahteran traži da se neko izvini zbog tih zločina, a kada komentira kako je Naser Orić oslobođen od optužbi, ne kaže da je oslobođen zato što je nevin već što mu se “nije mogla dokazati krivica”. I, najstrašnije od svega, Kahteran pravi poređenje sa Zecovima, bošnjačkim selom u okolini Prijedora, u kojem su snage VRS-a ubile više od 150 bošnjačkih civila, među njima veliki broj djece i žena.
Bošnjaci, pojedinačno, ali i grupno, trebaju javno, glasno i neprestano dovoditi u pitanje sve vrste tabua, uključujući i one koji su im snažno nametnuti od ideološke manjine. Promjena političke klime i kulture imperativ je, jer sve ovo nije samo političko već i kulturološko, ali i identitetsko pitanje
Srebrenica i Rožaje, dva bošnjačka gradića, jedan na istoku Bosne, drugi na istoku Sandžaka. Dva grada s raziličitim sudbinama tokom turbulentnog dvadesetog stoljeća koja se uprkos tome suočavaju danas s istim problemom
Odavno nije viđeno nešto sramotnije od ponašanja zastupnika “kvarne četvorke”, čiji se nastupi ne mogu okarakterizirati nikako osim grotesknim.
SDA u suštini nema istinsku opoziciju i nema nikakvog autentičnog političkog korektora. Politički pismen i nacionalno osviješten Bošnjak može u praksi ili glasati za SDA ili glasati protiv vlastitih nacionalnih interesa. To je jedini stvarni izbor koji mu se nudi, jedina alternativa
No, budalasta “anketa” nastranu, ali šta je, osim želje za klikovima, natjeralo portal Sarajevska sehara da provodi ovakvo “ispitivanje javnog mnijenja”. E, upravo tu nailazimo na one mračne razloge zašto su i daleko veći, ugledni i ozbiljniji mediji poletjeli prenijeti i objaviti ovakav fake news kao neku relevantnu vijest.
Čini se da Igor Stojanović, zastupnik SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo, ima ozbiljan problem s većinom stanovnika Kantona Sarajevo, ili barem s činjenicom da tu većinu građana čine Bošnjaci.
