fbpx

Policija s Kanarskih otoka procjenjuje da 70 posto ljudi koji su stigli u arhipelag dolazi iz Maroka. Od toga, njih 70 posto jesu Marokanci, a više od polovice krenulo je iz Dakhle. Prelaze okean u malim ribarskim čamcima u kojima je dvadesetak ljudi iz nekoliko gradova na obali.

Maroko je investirao velika sredstva u razvoj pustinjskih područja, modernizaciju i razvoj infrastrukture i osiguravanje radnih mjesta za stanovnike Sahare. Ali Fronta Polisario želi prekinuti status quo, jer mu to ne ide u prilog i testira svoju snagu.

“Nismo mnogo vremena potrošili spremajući ga zato što je bio poprilično spreman jer je hifz naučio još kao malo dijete. Kada sam mu predložio da zajedno ponovimo hifz i da ga pripremimo za komisiju, povjerio mi se da je odmah nakon toga razgovarao sa svojom majkom, koja je ostala u Maroku, i da mu je rekla da je usnila san u kojem je on obukao odjeću imama, onako kako se oblače u Maroku. U to je došao njegov otac koji je već ranije preselio na ahiret i dao joj Mushaf, kazavši joj da taj Mushaf da Abdelaliju”, kaže hafiz Hašim ef. Zahirović, imam Centralne džamije u Hadžićima

Prvi pisani tragovi riječi gnawa, za koju se pretpostavlja da dolazi iz regije Sous na jugozapadu Maroka, potječu s početka 19. stoljeća. Danas gnawa označava sakralnu islamsku muziku, ponavljajuću i duboku, pjesme u kojima se priziva Allaha. Ta se muzika iz Maroka, iz tamošnjih sela i gradova, u prošlom stoljeću proširila širom svijeta

“Ovdje nema ničega, samo pustinja. Nema budućnosti”, kaže Najma (34), rođena u kampovima u Tindoufu. “Ostat će sve isto godinama ukoliko ne krenemo u rat”, dodaje ova žena, kći zapovjednika “Polisarija” koji je umro u Tifaritiju krajem osamdesetih boreći se s Marokancima.

U devetnaestom i dvadesetom stoljeću upravo su franjevci osnovali bolnicu u Tangeru, rezerviranu za kršćansko stanovništvo, a zatim izložba prikazuje stvaranje štampe i pionirske studije o dijalektima arapskog jezika. Fra José Lerchundi, koji je služio u Tangeru, napisao je prvi dijalektni rječnik nazvan Rudimenti vulgarnog arapskog jezika koji se govori u Marokanskom carstvu, napisan 1872. i ponovo štampan početkom 20. stoljeća.

Bujarsa se sportom počeo baviti kada je imao svega tri godine, zajedno s dvojicom braće. Specijalizirao se za tae kwon do, sport u kojem je osvojio mnoštvo trofeja. Bujarsu su razočarali državni organi od kojih nije imao nikakvu podršku i sada se nada da će sportom moći bez problema baviti u Španiji ako ga ta zemlja u međuvremenu ne deportira.

Kako bi stekao povjerenje i poštovanje Marokanaca, Franco se odvažio na do tada, ali i danas nezamislivu gestu – odobrio je korištenje džamije u Cordobi za namaz. Calderwood piše kako su zbog toga odmah počele kružiti glasine kako je Franco prešao na islam. Zbog naklonosti s kojom se odnosio prema muslimanima, počeli su ga zvati “hadži Franco”. Naravno, Franco nikada nije bio u Meki, ali je uspio u nakani da ga se smatra “dobrim muslimanom”. U vrijeme prije nezavisnosti zemlje, kada se skupina marokanskih izbjeglica iz francuske zone nastanila u španskom protektoratu, potpomognuta zemljom i novcem Francove vlade, novoizgrađeno naselje nazvali su Aldea del Hajj Franco

Vrlo je malo taksista koji su promijenili stari Mercedes za drugo vozilo. U Casablanci, naprimjer, postoji oko 8.000 taksija. Gotovo su svi Mercedesi koji dnevno prevoze oko 100.000 ljudi i predstavljaju sredstvo za rad od kojeg živi 36.000 porodica

“Napast da vjerujemo u mržnju i osvetu kao legitimno sredstvo za brzo i učinkovito traženje pravde je uvijek prijetnja”, rekao je Franjo, “ali iskustvo nam govori da mržnja, podjela i osveta jedino što postižu je ubijanje duše naših naroda. Neće biti mira među narodima bez mira među religijama”, kazao je Franjo, citirajući njemačkog buntovnog teologa Hansa Künga.

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!