Posljednji srušeni simbol Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Trebević se opet spustio u grad. Rat je za mene na nekoj simboličkoj ravni konačno završio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena infrastruktura je obnovljena. Svi simboli stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra, Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Žičara se penje... “nebu pod oblake”.
Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima...
Ne postoji nikakav dokaz da je Fikret Abdić dobio više bošnjačkih glasova od Alije Izetbegovića, ali ne postoji ni dokaz da ih je dobio manje, što je također moguće. Ali je vrlo izvjesno da je dobio mnogo više nebošnjačkih glasova, a posve je poznato i to na kojoj strani povijesti završio.
Treba reći da Stavom opterećenom Kazazu Mahir Sokolija nije prišao kao izvršni urednik našeg sedmičnika nego kao nečiji suprug i kao nečiji sin sa željom da svog nekadašnjeg profesora i prijatelja upozori da prestane maltretirati njegovu obitelj, što uključuje i one koji se nalaze pod zemljom. Kazazov odgovor bio je da Sokoliju u nevjerovatnoj konstrukciji pokuša označiti kao “brutalnog režimskog koljača zubima”
Međutim, svi ovdje navedeni podaci, iako bliži istini od onih s kojima svakodnevno baratamo, vrlo su relativni jer zanemaruju, naprimjer, to da u mnogim općinama RS-a žive Bošnjaci i Hrvati te da osim “miješanih” kantona postoje i “miješane” općine.
Sarajevu Pamuk ne znači ništa više od dobrog pisca, a nagrada počasnog građanina ne daje se dobrim piscima, dobrim političarima ili novinarima, već ljudima koji su nečim zadužili ovaj grad
Po evidencijama koje je vodila katolička crkva, u dijelu Bosne i Hercegovine u kojem djeluje Banjolučka biskupija 31. decembra 2017. godine živio je 30.151 katolik, odnosno 1.350 katolika manje nego godinu prije.
Što bude više ratova i nestabilnosti u muslimanskom svijetu, što bude manje ekonomskog napretka u Africi i na Bliskom istoku, to će biti više muslimana u Evropi. Što ih bude više i što budu brže dolazili, to će se brže mijenjati i Evropa, demografski, kulturološki, religijski... Nestabilan svijet čini i Evropu drukčijom. Znatno drukčijom
Pune četiri godine poslije završenog popisa stanovništva demografsko stanje u Bosni i Hercegovini znatno je lošije nego što je bilo prije 2013. godine. U RS-u se, naprimjer, 2016. godine rodilo samo 22 Hrvata, u Federaciji 117 Srba. Na svakog Hrvata rođenog od 2013. godine u RS-u umrlo ih je devet, a na svakog Srbina koji se rodio u posljednje četiri godine u Federaciji BiH umrlo je osam Srba. Broj Bošnjaka u blagom porastu, Srba i Hrvata u kontinuiranom padu
Pisanja o tome da je “Bosna šaptom pala” i da je bila nesposobna da se odbrani nastala su, prije svega, iz potrebe Ugarske da se opravda što Bosanskoj kraljevini nije pružila traženu i obećanu pomoć. Ali, podatak da je punih 77 godina trajala odbrana Bosne – od prvog osmanskog upada do nestanka srednjovjekovne bosanske države – pokazuje svu ozbiljnost patriotizma, odanosti i želje ljudi tog vremena da Bosnu sačuvaju kao svoju domovinu
