fbpx

Muslimanska braća (Al-Ikhvan al-Muslimin) najutjecajniji su svjetski pokret koji zagovara aktivno uključivanje muslimana u politiku i usklađivanje državno-pravnog sistema zemalja s muslimanskom većinom s islamskim svjetonazorom. Iako je osnovan u Egiptu, vremenom je oformio ogranke u nekoliko drugih muslimanskih zemalja, snažno se boreći protiv političkog i kulturnog imperijalizma i kolonijalizma evropskih osvajača. Nakon što su demokratskim putem došli na vlast 2011. godine, Ihvani su svrgnuti u vojnom puču 2013. godine, kada je El-Sisi došao na vlast uz pomoć Izraela i arapskih prijatelja koji su u Braći vidjeli jedinu ozbiljnu prijetnju autokratskim režimima arapskog svijeta. Ovo je priča o usponu najvećeg islamističkog pokreta 20. stoljeća koji je utjecao na političku klimu u brojnim arapskim državama, ali i u Turskoj, jer se AK partija percipira kao krilo Muslimanske braće

Ako ne zanemarimo povezanost Fahrudina Radončića s velikim protestima 2014. godine u Bosni i Hercegovini koji su podsjećali na puč, onda ne čudi ovakav odnos prema pokretu i navođenje riječi El-Sisija kao “eksperta” za Muslimansku braću i demokratiju. Ono što pomalo začuđava jeste to što Radončić preko Avaza nastoji plasirati sliku Bratstva kao terorističke organizacije kako bi oklevetao Bakira Izetbegovića i SDA

Ko se još sjeća da je nobelovac Muhammed Baradei pobjegao iz Egipta čim je izvršen vojni udar koji je prizivao? Isto se desilo i najvećem egipatskom komičaru Basimu Jusufu. S druge strane, nema ništa novo što je šejh El-Karadavi rekao ili uradio u svojoj dubokoj starosti što nije govorio ili radio ranije kada je bio nagrađivan po zemljama koje sada traže njegovo stavljanje na terorističku listu. Novo je to što su establišmenti u tim zemljama procijenili da je taj diskurs jedina alternativa njihovoj neograničenoj samovolji.

Nazvati dženazu u Srebrenici festivalom može samo čovjek koji nema nikakvog osjećaja za žrtve i njihove porodice. Očekivati od njega da je posjetio Srebrenicu bilo bi nerazumno, jer je broj Srba koji su posjetili Memorijalni centar u Srebrenici tako mali da je među njima teško naći osobe tipa Malagurskog

Ako se na popisu 2013. godine kao vjernici izjasnilo 96,64% stanovništva Bosne i Hercegovine (50,7% muslimana, 15,19% katolika i 30,75% pravoslavaca), zar oni ne zaslužuju da se pitanje evolucije, koja je nesporno ateističko dogmatsko uporište, barem razmotri, realno sagleda i definira način njenog izučavanja? Zar nije normalno da se uvaži 3.412.512 vjernika u odnosu na 27.853 ateista i 10.816 agnostika u BiH

Za to što je Cazin prvi bosanskohercegovački grad u kojem se odnedavno može probati originalni turski sladoled, poznatiji kao dondurma, nije zaslužan poznati turski proizvođač sladoleda “Mado”, već univerzitetski profesor u penziji Osman Nalbant, koji se zaljubio u ovaj grad i odlučio ga na poseban način povezati s rodnim Kahramanmaraşom, centrom proizvodnje sladoleda u Turskoj

: “U selu Kukavice naišli smo na jednu porodicu, dedu i nanu od nekih osamdesetak godina. Nana je u toku agresiju na Bosnu i Hercegovinu ranjena u glavu i ta rana nikada nije zacijelila. Doveli smo doktora da napravi dijagnozu kako bismo preko naše organizacije, ukoliko je to moguće, organizirali da se nana operira. Doktor je konstatirao da se ta rana vremenom transformirala u neizlječivi karcinom i da u tim godinama nije preporučljiva operacija. Nakon toga smo uradili sve što je bilo u našoj moći, kupili smo i lijekove i dostavili ih našoj nani kako bismo joj, ako ništa, olakšali bolove i duboku starost”

Došao je do prozora, spustio pripremljene ljestve, popeo se i zatim gurnuo glavu u unutrašnjost kupatila, provukao se kroz prozor, izašao iz kupatila i potom polahko ušao u dnevni boravak. Počeo je roviti, razbacivati, podizati ćilime, odmicati namještaj. Nastavio je preturati po kuhinji, pa po spavaćoj sobi. Ondje je našao dvadesetak novčanica s brojem 100. To ga je obradovalo, pomislio je kako mu je sreća konačno krenula u susret, osmjehnula se