fbpx

Unatoč tome što je bio istaknuti pripadnik islamskog svijeta, kršćani su se Saladinu divili zbog njegova plemenitog i nježnog karaktera. Kada je Saladin ušao u Jerusalem, garantirao je poraženima da mogu sigurno otići iz grada, a njihove bogomolje nije dirao. Bila je to vrlo plemenita gesta prema neprijateljima. Postao je prvi sultan iz dinastije Ajubi koji je vladao Egiptom i Sirijom, osvojio Jeruzalem kao veliki branitelj islama i uspio je politički objediniti Bliski istok nakon borbe s kršćanskim križarima

Šezdeset devet godina SAD štite Izrael u UN-u, istovremeno finansirajući milijardama dolara okupaciju i naseljenički kolonijalizam. Više od dvadeset godina SAD održavaju paradu mirovnog procesa uvjeravajući svijet da u njemu igraju ulogu “poštenog posrednika” (iako u to niko normalan ne vjeruje), prihvatajući cionističku mantru o “činjenicama na terenu” – silom otete palestinske teritorije – kao bitan faktor u procesu. Uostalom, odluka o Jerusalemu objašnjavana / pravdana je “činjenicama na terenu”

Priznajući Jerusalem za glavni grad Izraela, SAD su na neki način legitimirale dosadašnju izraelsku politiku koja Palestince u Jerusalemu tretira građanima drugog reda, zatvarajući ih u geta i praveći svoja naselja na palestinskoj zemlji. Stoga je pogrešno odluku američkog predsjednika smatrati najavom novih političkih relacija na Bliskom istoku, kako to čine neki analitičari, već priznanjem trenutnog stanja u izraelsko-palestinskim odnosima, tj. legitimiranjem izraelskog kršenja UN-ovih rezolucija koje se odnose na status Jerusalema

Trumpov (orwellovski) govor na samom početku sadržavao je jednu tačnu rečenicu: “Mi ne možemo rješavati naše probleme praveći iste pogrešne pretpostavke i ponavljajući iste pogrešne strategije.” Iz palestinske perspektive, pogrešna pretpostavka jeste da SAD može biti “pošteni posrednik”. Ovim činom, možda nehotice, Trump je rastjerao tu maglu

Nakon izraelskog uništenja osamsto godina stare marokanske četvrti u junu 1967. godine, Jevreji su htjeli preuzeti kontrolu nad svetom džamijom. Aktuelni napori Vlade Izraela da osigura potpunu kontrolu na Al-Aksom nisu izuzetak, već praksa na kojoj se istrajava pola stoljeća. Teško bi bilo i nabrojati sve masakre nad vjernicima kako bi se osigurala prevlast nad Al-Aksom, te druge načine teroriziranja palestinskog stanovništva i sistematskog uništenja Al Akse, od kojih treba istaknuti spaljivanje Salahudinovog minbera u džamiji Al-Aksa u augustu 1969. godine i podmetnuti požar u džamiji 1996. godine, koji su ugasili vjernici pristigli na sabah-namaz