fbpx

Čitaocima su predstavljene opće, kulturne i društveno-političke prilike bosanskokrupskog sreza u vrijeme Austro-Ugarske, njena privreda, demografija, arhitektura, školstvo te vjerski život; istražene su i kompletirane biografije trinaest istaknutih ličnosti iz Bosanske Krupe iz tog perioda, jer, “poznajući našu prošlost, dobivamo veliki dio odgovora na trenutna aktuelna pitanja”

: “Žestoko se odupro namjeri da se 521. brdska brigada potčini Abdićevoj izdajničkoj tvorevini, čime je svoj život itekako doveo u opasnost. Došli su mu Fikretovi komandanti, a među njima i Izet Latić. Pokušali su ga uvjeriti da se stavi na raspolaganje Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna, a kada je on to odlučno odbio, tražili su da odstupi s dužnosti kako bi oni preuzeli komandu”

Ulaskom ustanika u grad počinju i masovna ubijanja, pljačke i silovanja. Cijelo naselje preobrazilo se u ogromnu klaonicu i mučilište. Ubijani su svi bez obzira na spol, status ili godine. Znatan broj zarobljenih civila odveden je u mjesto Skakavac i bačen u jamu zvanu Kaluđerica. U dnu jame i danas, nakon 79 godina, može se vidjeti velika gomila ljudskih kostiju. Znatan broj žrtava bio je spaljen. Pored spaljivanja mrtvih, spaljivani su i živi. U više slučajeva spaljivana su djeca

O zločinima njemačkih jedinica prema Bošnjacima nikad se nije mnogo govorilo. U historiografiji socijalističke Jugoslavije zločini prema Bošnjacima namjerno su izostavljani i zaobilaženi. Slično je bilo i sa spomenicima kao odrazom kulture sjećanja. Od 15.000 spomenika bivše Jugoslavije posvećenih periodu NOR-a i Socijalističke revolucije od 1941. do 1945. godine, skoro da i nije bilo spomenika koji su čuvali sjećanje na bošnjačke žrtve

Koliki su indoktrinacijski efekt imali partijski umovi na običnog čovjeka, primjetan je i danas i najbolje se zapaža kod obilježavanja značajnijih datuma iz komunističke prošlosti. Jedan od njih jeste i 27. juli, Dan tzv. ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Ali, bez obzira na to koliko se posljednji komunistički rapsodi i dalje trudili održati mit o ustanku kao pravednoj i poštenoj borbi svih naroda Bosne i Hercegovine, historija je potvrdila tezu da je ustanak bio obična manifestacija klanja, surovosti i divljaštva, od čijih bi sudionika i španski inkvizitori mogli dosta naučiti

Muško stanovništvo ovog naselja bezobzirno je pobijeno, žene i djeca prognani, a kuće nakon pljačke popaljene i porušene. U pokolju izvršenom 22. juna 1992. ubijeno je trinaest članova porodice Ekić, pet članova porodice Alić, četiri člana porodice Ramadan (otac Ramo i sinovi Senad, Emir i Jasmin), dva člana porodice Dedić i po jedan član iz porodica Selmić, Klehić i Zdionica. Nekoliko dana prije pokolja od posljedica ranjavanja umrla je mještanka Zumra Ekić, koju je ustrijelio Dragan Baltić iz Maslovara. Danas Ekići i Alići više ne postoje

Bužimljanin Jasmin ef. Bajrektarević lijepo slika kombinirajući u svojim djelima motive prirode i islamsku kaligrafiju, lijepo uči i pjeva, a lijepo i svira – gitaru i usnu harmoniku istovremeno

Glavni betonski most na Uni i sam grad zasipale su stotine granata i hiljade puščanih zrna. Prelazak preko mosta na suprotnu obalu nije bio moguć. Iako je otpor agresoru bio slabo organiziran, ipak je omogućeno da se evakuira stanovništvo. Pod okriljem noći, 21. aprila 1992, između dvaju napada, najveći broj civila prešao je preko mosta i napustio grad. Nekolicina njih odlučila je ostati u gradu i slijediti davno dokazanu glupost: Nisam kriv i neću da bježim! Ubrzo su se pokajali zbog takve odluke jer su na svojoj koži osjetili nezamislive torture i progon od svojih dojučerašnjih komšija i “prijatelja”. Bosanska Krupa, djelić dženeta na ovom svijetu, za kratko vrijeme preobrazila se u pravi pakao

Glavni betonski most na Uni i sam grad zasipale su stotine granata i hiljade puščanih zrna. Prelazak preko mosta na suprotnu obalu nije bio moguć. Iako je otpor agresoru bio slabo organiziran, ipak je omogućeno da se evakuira stanovništvo. Pod okriljem noći, između dvaju napada, najveći broj civila prešao je preko mosta i napustio grad. Nekolicina njih odlučila je ostati u gradu i slijediti davno dokazanu glupost: “Nisam kriv i neću da bježim!” Ubrzo su se pokajali zbog takve odluke jer su na svojoj koži osjetili nezamislive torture i progon od svojih dojučerašnjih komšija i “prijatelja”. Bosanska Krupa, djelić dženeta na ovom svijetu, za kratko vrijeme preobrazila se u pravi pakao

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!