Ispitivanja raspoloženja birača pokazuju da su HDZ, koji na izbore izlazi samostalno, i SDP-ova koalicija Restart gotovo izjednačeni. Ovisno o metodi i uzorku, ankete pokazuju razlike koje odudaraju do tri posto, ali trendovi pokazuju uglavnom izjednačenu utrku u kojoj bi svaki glas mogao biti važan. Pojava Miroslava Škore i njegovog Domovinskog pokreta dodatno komplicira situaciju, i to prvenstveno za HDZ
“Beograd ne želi favorite, već svoje izvršioce u Sandžaku. U njih mnogo ulaže kako finansijski, tako i logistički. Njima su naklonjeni svi državni organi. Za njih ne važe zakoni sve dok su lojalni u izvršenju zadataka. Iako se nalaze na mjestima na kojima se donose odluke, oni nisu donosioci odluka, već sprovode dekrete koje dobijaju iz Beograda”
List The Australian objavio je 2009. godine ispovijest Džemile Subašić, koja je posvjedočila kako ju je u julu 1992. godine, nakon što je zarobljena od Vasiljkovićevih vojnika, Kapetan Dragan silovao sedam puta tokom nekoliko dana u hotelu “Vidikovac” u Diviču kod Zvornika. Govorila je i da je iz hotela vidjela leševe ljudi pobijenih kako plutaju Drinom. Ispričala je i kako je četvrtu noć od njezinog zarobljavanja vidjela Dragana Vasiljkovića kako sav u krvi i s nožem u ruci urla kako će ih sve pobiti i da niko neće ostati živ
U Sandžaku je uvijek na sceni neka pošast. Sandžački Bošnjaci kontinuirano su na udaru pandemije. Ako nije virus političke netrpeljivosti, onda je u ofanzivi Covid-19. Razlika je jedino što virus Covid-19 ima ograničeno vremensko djelovanje, a virus političke netrpeljivosti i neprestanih gloženja ima trajni kontinuitet. Razlika je i u tome što je Covid-19 ubačen iz Kine, a nesloga i gloženje iz Beograda. Covid-19 ćemo nekako prevazići, a ovaj drugi i mnogo otporniji virus, po svemu sudeći, bit će trajna kob sandžačke regije
Gantz je imao podršku 61 parlamentarca, apsolutnu većinu bez presedana. Okupio je različite grupe, arapske predstavnike i zastupnike ultranacionalista kako bi uklonili Netanyahua, koji je na vlasti već jedanaest godina, više od bilo kojeg drugog premijera.
Aprilski izbori, kako parlamentarni, tako i lokalni, u Sandžaku će riješiti mnoge nedoumice i pokazat će stvarnu snagu triju najjačih političkih stranaka u Sandžaku i stvarni rejting triju najutjecajnijih sandžačkih političkih lidera
“Izbori u Mostaru će, siguran sam, biti održani 2020. godine, samo je pitanje da li će se postići politički dogovor ili će biti neko drugo rješenje. Bolje bi bilo da se postigne politički dogovor. Suštinski bi to značilo vraćanje zakonodavne vlasti u Mostar. Želim da kažem da se predstavnici probosanskih političkih stranaka trebaju izdići iznad uskih stranačkih interesa i na izbore u Mostaru izaći jedinstveno, kao što će to vjerovatno uraditi i hrvatske stranke u okrilju HNS-a. Nije ovo nikakav poziv na nekakvu unitarizaciju, već je to politička nužnost u ovim vrlo izazovnim vremenima za Mostar i njegove građane”
Nervozu HDZBiH opravdano nadopunjuju i rezultati općih izbora iz 2018. godine. Tada je, od 47.842 glasača koja su glasala u Mostaru, njih 24.893 povjerenje dalo probosanskim strankama, 22.010 hrvatskim strankama, dok je 939 glasova izborila Srpska lista. Analiza tih rezultata jasno ukazuje zašto HDZBiH želi izaći s jedinstvenom listom, ali i istovremeno pokušati razbiti mogućnost okupljanja probosanskih stranaka fabricirajući razne spinove u medijskom prostoru koje po oprobanoj recepturi jednostavno posvađaju stranke s probosanskom orijentacijom
Nismo Mahmutćehajić i ja jedini ljudi u Stocu koji mogu voditi borbu. Kandidat je najmanji problem, problem je u činjenici da je OIK Stolac odlučan da radi krađu u korist HDZ-a, a da će ih u tome maksimalno štititi i pomagati 4 ili 5 članova CIK-a BiH. I nisu u pitanju samo članovi CIK-a nego i šefica pravne službe, gospođa Jasmina Hadžiabdić, koja je, pored toga što je pravomoćno presuđivana za kriminal, odnedavno ispunila i uvjete za penziju
Nesretnik kojeg je strah od zločina doveo u bijeli svijet za izbore u vlastitoj domovini ne može se prijaviti kad želi, nego to mora učiniti u tačno utvrđenim rokovima. I svaki put novi formulari, s promijenjenim zarezima da ne bi važili oni stari, nove procedure i pravila, ponovo zahtjevi, takse i poštarine. Sasvim očekivano, mnogi od svog prava jednostavno odustanu. Protjerani još jednom iz vlastite domovine
