fbpx

HDZ je stranka desnog centra, unatoč svojim nacionalističkim korijenima i dijelu članstva, još od Sanadera nastoji se profilirati kao pristojnija evropska stranka centra, narodnjačke i demokršćanske provenijencije. Konačno, HDZ je na vlasti od 2015, a skretanje udesno bilo je karakteristika tih izbora jer je tada opasno u desni nacionalizam poljuljan HDZ na vlast kroz koalicijske aranžmane doveo opskurne ustašoidne marginalce. Već s dolaskom Plenkovića na čelo partije, godinu poslije, HDZ se vraća u mainstream, po uzoru na EPP, u desni centar, ali dubinski se ne mijenja i ostaje nacionalistički, što se posebno vidi u odnosu prema “jednakopravnosti Hrvata u BiH”. U ovom potonjem ne zaostaje niti SDP, samo je retorički nešto umjereniji

Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno, svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”. Stanje je u Hrvatskoj “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije

Milorad Dodik radi sve kako bi BiH postala nemoguća zemlja, a Dragan Čović mu u tome sekundira. Upravo je izbor Željka Komšića posljedica takve Čovićeve politike. Mislim da će Komšić dočekati mirovinu na mjestu člana Predsjedništva BiH ako Čović nastavi graditi savez s Dodikom. Ponovit ću, takav savez je prije svega na štetu Hrvata, pa, ako hoćete, i hrvatskih nacionalnih interesa. Graditi savez s čovjekom koji najavljuje ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom znači podržavati neku novu ideju “Velike Srbije”, ideju koja je nanijela zla i Hrvatima, i Bošnjacima, ali i Srbima.

Ovakva vrsta potvora, artikulirana na ovakav način i usmjerena prema Evropi i njenim narastajućim desničarskim centrima, nije niti najmanje naivna ili nepromišljena te je ne treba minimizirati ili otpisivati kao dio nekakvog političkog refleksa.

Već je odavno jasno šta HDZ zamjera Isoviću. Najvažnija je zamjerka to što se usudio dirnuti u kladionice, odnosno tražiti izmjene Zakona o igrama na sreću i povećanje poreza kladionicama. Iako zakoni nisu prošli u Parlamentu i nisu bili onakvi kakve je Porezna uprava predlagala, to je bilo dovoljno da Isović za HDZ bude neprijatelj. Treba li uopće spominjati da je HDZ “svetac zaštitnik kladioničara”, koji uglavnom dolaze iz zapadne Hercegovine. Grijeh Isovića jeste i to što su se u posljednje vrijeme inspekcije počele ukazivati i u Međugorju, a i ostalim hercegovačkim gradovima. SBB inače ne voli nikoga ko radi u interesu države, pa tako ni Isovića

Hrvatska politika u BiH usmjerena je vraćanju na stanje prije Vašingtonskog sporazuma, reafirmacijom HZ HB (HR HB), što nije moguće postići mirnim putem. Iako ta ideja nikada nije napuštana, njeno isticanje stišano je sve dok Hrvatska nije postala članica EU, što izaziva sumnju da će Hrvatska nastojati svoju poziciju članice EU iskoristiti za utjecaje na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH

S obzirom na to da se historija ponavlja, odnosno da uobičajena komunikacija s lokalnim vlastima ne daje željeni rezultat, odnosno da nadležne službe javno demonstriraju vlastitu nezainteresiranost za rješavanje jednog gorućeg pitanja, umrli bi se mogli sahranjivati u parku ispred zgrade osnovne škole. I to s punim pravom, da ne bi bilo kakve zabune