Genocid je proces kod kojeg se ne može utvrditi datum nastanka niti datum prestanka, a u presudama MKSJ i Međunarodnog suda pravde piše da je namjera nastala 13. jula 1995. Stoga se postavlja pitanje, koje bismo trebali postaviti Međunarodnom sudu pravde da nam protumači iz svoje presude iz 2007. godine: Kada je ta genocidna namjera prestala
Odlomak iz knjige Hasana Nuhanovića “Zbijeg – Put u Srebrenicu”, poglavlja “Mart – april 1993”, Mediacentar, Sarajevo, 2012.
Čekao sam da Jasmila i Damir prvo snime film, a koji su snimili ljetos u Stocu i Mostaru, kako niko ne bi mogao tvrditi da sam na bilo koji način opstruisao ovaj filmski projekt. Koliko se razumijem u to, njima preostaje još postprodukcija koju rade vani (vjerovatno u Njemačkoj) i imaju namjeru da ga prikažu za 25. godišnjicu Srebreničkog genocida 2020. godine. Tekst sam dopunio nekoliko puta ovih dana, kako mi na pamet nadolaze sjećanja
Munira govori nešto Vučiću i daje mu “srebrenički cvijet” u ruku. Vučić se sagne, zagrli Muniru i uzme cvijet, ali ga ne stavi na rever. Korak dalje čeka ga Hatidža. Pored nje je i Hajra. Hatidža, onda, cvijet, bez oklijevanja, stavlja Vučiću na rever. Vučić se ukočio. Ispravio se, ali je skamenjen. On nema izbora. Doveden je pred svršen čin – sasvim spontano i neplanirano. Najvažnije stvari u životu i u historiji čovječanstva dogode se spontano
Nakon tri godine mukotrpnog rada, planiranja, skupljanja dokumenata, artefakata u Memorijalnom centru Potočari, otvoren je Muzej genocida. Dio Muzeja posvećen je ulozi holandskog bataljona UNPROFOR-a u padu ove zaštićene enklave. Koordinator projekta, Hasan Nuhanović, autor knjige Pod zastavom UN – međunarodna zajednica i genocid u Srebrenici, za Stav govori o načinu na koji je nastao Muzej, šta sadrži njegova postavka, saradnji, ali i nesuglasicama koje je imao s holandskim donatorima
