U širim globalnim razmjerama banjalučka serdžada poznatija je nego bosanski ćilim, to je fenomen koji je poznatiji u svijetu, to je ono nešto drugačije što smo mi kao Bošnjaci podarili islamskoj umjetnosti
Vjerovatno najčuveniji Bošnjak što je služio osmanskoj državi bio je Mehmed-paša Sokolović (1506–1679), veliki vezir trojice sultana – Sulejmana Zakonodavca, Selima II i Murata III. Ostavljajući po strani njegove velike zasluge u politici i vojne podvige, Sokolović je iza sebe ostavio brojne vakufe, tako da nije čudno što se upravo Mehmed-paša Sokolović smatra za jednog od najvećih naručilaca Mimara Sinana, najznačajnijeg osmanskog arhitekte
Mihrab simbolički predstavlja ratište, ali ne mjesto fizičkog obračuna, kako bi pojedini mogli protumačiti, već unutarnjeg. Mihrab doživljavamo kao pećinu izdvojenu od svijeta u kojoj se borimo sa samim sobom da bismo se približili Bogu. Duhovnjaci islama koji se odvajaju iz društva i odlaze u pećine nalaze se u mihrabu (ratištu) u džihadu (naprezanju)
Da li su djela nastala na periferiji slijedila estetske principe centra? Šta ako se pojave djela s estetikom centra na “geografskoj” periferiji, da li je ponovo riječ o umjetnosti periferije? Nije. Primjer za ovo jesu objekti na tlu Bosne i Hercegovine za koje se zna da su djelo arhitekata sultanske radionice
Ikonografija banjalučke serdžade temelji se na osmanskoj umjetnosti s odlikama lokalnog stila. Za razliku od drugih serdžada prisutnih u Osmanskom carstvu, banjalučke nisu tkane, nego vezene. Zbog toga ulaze u preglede historije veza, a ne u preglede historije ćilimarstva
“Bosanski islam nije mala tradicija, niti periferni islam, niti kakav heterodoksan islam. To je islam obogaćen domaćom, usmenom tradicijom naših naroda, ali i visoko intelektualnim, kreativnim i profesionalnim dostignućima aktera iz ovog podneblja priznatih širom i van Osmanskog carstva, i njime se trebamo dičiti i aktivno ga čuvati, a ne odbijati kao nešto krivovjerno i neautentično”
Prošle je sedmice u hanikahu Gazi Husrev-begove medrese otvorena jedinstvena izložba posvećena starim serdžadama, ćilimima i tepisima. Izložba je rezultat mukotrpnog rada dvojice istaknutih aktivista, dr. Harisa Derviševića i Kenana Šurkovića, koji pokušavaju osnovati muzej islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Prema Šurkovićevim riječima, naša zemlja ima toliko značajnog blaga orijentalno-islamske kulture da bi jedan takav muzej bio među najznačajnijim i najvećim u čitavom svijetu
Danas je estetika islamske umjetnosti veoma popularna u savremenoj umjetnosti, a primjenjuju je i umjetnici koji nisu muslimani. Prema tome, islamska umjetnost kreativna je sila koja je izdefinirala materijalnu kulturu muslimana u svim aspektima njihovog života, a, kao takva, utjecala je i na razvoj svjetskih umjetničkih tokova kroz historiju”
