“Zadatak Ujedinjenih nacija bio je da zaštiti svoga člana. Međutim, ‘zbog nedostatka odlučnosti i hrabrosti koje su pokazali međunarodna zajednica i njeni predvodnici’, prema Tadeuszu Mazowieckom, borba za ljudska prava je izgubila svaku vjerodostojnost. ‘Temeljni principi civilizacije su dovedeni u pitanje’, pisao je izgubivši svaku nadu”
Bošnjačko nacionalno vijeće mnogo je ranije upozoravalo domaću i međunarodnu javnost da se država prema građanima Sandžaka odnosi kao prema građanima drugog reda, a prema Bošnjacima kao narodu niže rase. Dosta je dokaza koji idu u prilog toj istini. Skoro je nemoguće zapošljavanje Bošnjaka u državnim institucijama, policiji, sudu, tužilaštvu i tako redom. U državnim institucijama u Sandžaku radi u prosjeku svega 20 posto Bošnjaka. Ova katastrofa sa širenjem pandemije virusa korona samo je dokazala da su svi, a naročito politički akteri u Sandžaku, morali mnogo ozbiljnije shvatiti upozorenja i nuđenje rješenja koja je davalo Bošnjačko nacionalno vijeće. Ovaj odnos države, kakav je danas najvidljiviji u zdravstvu, isti je, pa i gori, u ekonomiji, školstvu, informisanju, kulturi, infrastrukturi, upotrebi jezika i pisma
Sve su to krupna politička pitanja vezana za oblast ustavnih nadležnosti na čijem je nerazumijevanju Ivana Marić gradila svoju analitičku karijeru. Stoga joj ne treba zamjeriti što osjećanja ljudskosti potiskuje u drugi plan pred ovim važnim pitanjima.
Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost
Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.
“Čim je televizijska ekipa isključila kamere, situacija se munjevito promijenila. Od tog momenta Ratko Mladić nije više bio ljubazni striko, nego pobjedonosni vojskovođa koji je komandantu Holandskog bataljona, koji se žurno prema njemu uputio, odrješito pokazao granice. ‘Molim Vas, ja sam komandant Holandskog bataljona i ja...’, pokušao je protestirati potpukovnik Karremans. ‘Kakav, bre, komandant? Ti si jedna karina. Ja sam ovdje bog’”
Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.
Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.
Godine 2016. na njemačkom jeziku publicirana je knjiga Srebrenica: hronologija jednog genocida ili šta se desilo sa Mirnesom Osmanovićem historičara i novinara Matthiasa Finka. Ova studija na 1.000 stranica nudi iscrpnu genealogiju Genocida u Srebrenici. Autor se godinama bavio ovom temom, sam je poduzimao i učestvovao u brojnim istraživanjima u Bosni sakupljajući informacije od stotina svjedoka, a od posebne je važnosti činjenica da je od samog početka pratio rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Knjiga je nastala kao rezultat višegodišnjih istraživanja koje je autor proveo po narudžbi Instituta za društvena istraživanja u Hamburgu. Ovaj institut (HIS) vrijedi za jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih u Saveznoj Republici Njemačkoj, a poseban ugled postigao je istraživanjima na području nasilja u društvu u 20. stoljeću.
Od 1996. godine do danas, dakle, otkad postoji Ministarstvo kulture i sporta, rezultati konkursa u oblasti kulture i sporta nikada nisu bili javni. Također, nikada se nije desilo da se Ministarstvo obrati sa zahtjevom za povrat sredstava, uprkos tome što ona nisu pravdana. Samo u prošloj godini, ponavljam, nisu opravdana sredstva 78 udruženja iz oblasti sporta, a udruženja u oblasti kulture još uvijek nismo stigli u cijelosti ispitati, ali na tome radimo. Evidentno je da u oblasti sporta 70 posto sredstava ode u privatne džepove trenera, a veoma malo dođe do djece. Otud i toliko žalbi od strane djece i mladih da im država nije ništa dala i da su svoje sportske karijere gradili sami. A kad uđete u sistem finansiranja, vidite da je država izdvajala ogromna sredstva namijenjena toj djeci, ali su ta sredstva uzurpirana od strane klubova i trenera”, kaže ministar Kenan Alikadić
