fbpx

Povodom četrdesete godišnjice od Islamske revolucije u Iranu donosimo tekst o “političkom islamu”, islamskom pokretu ili islamizmu. Ovi pojmovi ne označavaju period prvih islamskih društava i hilafeta, već uglavnom procese političkog aktivizma na temeljima islama od 19. stoljeća do danas. Sintagma “politički islam” koristi se kako bi se opisale divergentne, nerijetko suprotstavljene ideološke platforme koje u svom programu sadrže islamske vrijednosti

Godine 2014. Šemso Avdić objavio je knjigu Karta u jednom smjeru. Riječ je o dragocjenom istraživačkom materijalu koji tretira odiseju Roma iz Banje Luke 1992. godine. Avdić je uz uvodni tekst o Romima s Veselog Brijega, njihovoj historiji i kulturi življenja istražio i porodice koje su odselile iz Banje Luke, pretežno u zemlje Skandinavije, te ispričao sudbine svojih sagovornika. Knjiga je posebno važna zbog oskudnosti relevantnih faktografskih podataka o savremenim kretanjima i migracijama ovdašnjih Roma, te neodvojive komponente bosanskohercegovačkog društvenog mozaika koja upotpunjuje arabesku našeg multietničkog društva. Knjiga je štampana u svega 500 primjeraka te je veoma teško doći do nje. Stoga ćemo prezentirati Avdićevo istraživanje i njegova zapažanja tokom odrastanja na Veselom Brijegu, uz nadu da će ovakvih i sličnih istraživanja biti znatno više

Bavili smo se šejhul-islamima (imali smo ih dvojicu, po nekima i trojicu), reisul-ulemama, kadi-askerima (bilo ih je dvadesetak), muftijama, istaknutim kadijama, muderisima, šejhovima, učenjacima, piscima i pjesnicima koji su pisali na orijentalnim jezicima, upravnim službenicima, vakifima iz reda uleme (više od stotinu alima izgradilo je džamiju u raznim dijelovima BiH i okruženja), kaligrafima i produktivnijim prepisivačima orijentalnih rukopisa, kurra-hafizima, majstorima iluminacije i tako redom. Ciljano vrijeme je od pojave islama na našim prostorima do 2014. godine. Najstariji obrađeni alim jeste Mevlana Ajas (umro 1470), a najmlađi dr. Ahmed Aličić (umro 2014)”

“Kao i u većini drugih naučnih oblasti, vrijedan materijal uvijek će uporno čekati marljivog istraživača. Mora se, naime, dugoročno i u kontinuitetu raditi na afirmiranju duhovne prošlosti da bismo imali učinkovite rezultate. Veoma je bitno imati odgovarajuću podršku sistema. Ozbiljna afirmacija ne može se osigurati sporadičnim projektima. Već godinama se govori kako je Univerzitetu u Sarajevu potreban studij etnologije. Nije mi jasno zašto ne postoji dovoljno sluha za ove društveno korisne poduhvate”

Želio bih pojasniti da se ovdje očito radi o tome da jedna grupa asocijacija koja je imala svog kandidata pravi bespotrebnu dramu. Očito su oni shvatili da njihov kandidat ne može dobiti dovoljno podrške na izborima, pa su onda protestno napustili Skupštinu. Da pojasnim, ukupan broj delegata koji predstavljaju 9 spomenutih udruženja iznosi 17. Da su ostali na Skupštini i glasali za svog kandidata, imali bi 17 glasova, što nije bilo dovoljno naspram podrške od 33 glasa, koju je ovaj tim imao

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

Da ideja bosanstva koju promovira knjiga Aličehića i Galešića nije tek nadidentitet svih ljudi koji žive u BiH, već alternativa postojećim identitetima, objasnio je i Aličehić. On je kazao da knjiga čiji je koautor nije naučni rad, već je rezultat razgovora dvojice prijatelja. Knjigu je iskreno nazvao Bosanstvom za glupe. Vrlo precizno određenje, složit ćemo se s autorom i pohvaliti njegovu iskrenost. Rusmir Mahmutćehajić o osmanskoj i austrougarskoj vlasti na Balkanu razmišlja kroz pojam tiranije, a o velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideji kroz pojam oslobođenja

“Američka podrška cionizmu starija je od države Izrael. Za mnoge Amerikance, Izrael je analogija kolonijalnom osvajanju Sjeverne Amerike. I SAD i Izrael uspostavljeni su prisilnim uklanjanjem autohtonih naroda kroz biblijska opravdanja i tzv. civilizacijske misije. Prvi cionisti nisu bili Jevreji, već kršćanski fundamentalisti. Treba napomenuti da su evanđeoske vizije često antisemitske. Danas su kršćanski cionisti, uključujući i potpredsjednika Mikea Pencea, instrumentalni za američku vanjsku politiku koja fanatično žudi za povratkom i koncentracijom svih Jevreja u Palestini u očekivanju sudnjeg dana i povratka Isusa”