Nije se nikada svetila, nije pozivala na osvetu... To je snaga naše majke i uvijek imam običaj kazati da mi to moramo znati cijeniti, moramo znati prepoznati", rekao je Damir ef. Peštalić, koji je predvodio dženaza-namaz na mezarju Kazani
U znak sjećanja na srebreničku majku Nuru Alispahić, koja je danas preminula, Anadolu Agency ponovo objavljuje razgovor koji je ova srebrenička majka dala u novembru 2017. godine. Intervju je objavljen uoči izricanja presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Ratku Mladiću.
U vlaseničkoj Sušici snage bosanskih Srba zatočile su oko 8.000 građana Vlasenice i okoline, a na najbrutalniji način likvidirano je njih najmanje 1.600
Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) od samog osnivanja predmet je napada od strane negatora genocida, plaćenih lobista - falsifikatora sudskih, naučnih i historijskih činjenica o agresiji i genocida u BiH, glorifikatora ratnih zločina i ratnih zločinaca.
Pred Sudom BiH sudi se trinaestorici za ubistvo 150 civila u Zecovima i jedanaestorici za strijeljanje 110 civila u Ljubiji
Iz indentifikacionog centra ''Šejkovača'' iz Sanskog Mosta danas u poslijepodnevnim satima krenut će povorka sa posmrtnim ostacima šest nevino ubijenih Prijedorčana, kojima će u ponedjeljak biti klanjana dženaza i izvršen ukop posmrtnih ostataka.
Na mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i nekadašnjoj Pionirskoj ulici i naselju Bikavac danas je obilježena 28. godišnjica zločina nad Bošnjacima iz ovog grada
Praštanje se u slučaju bošnjačkog naroda pokazalo kao slabost, a ne kao vrlina. A zaborav kao nedopustiva i katastrofalna greška kojom smo kažnjavali i držali u zabludi buduće generacije. A jedno i drugo zajedno kao najbolja magistrala za naš nacionalni nestanak i iščeznuće. Naša nacionalna santa topi se već tri stoljeća, a prostor koji zauzima kontinuirano se smanjivao na našu štetu
Dževa Avdić imala je 9 godina kada je s majkom i bratom izbjegla iz Srebrenice. Bio je to 12. juli 1995. godine. Nakon posjete Potočarima i spomen-sobi 2013. godine, piše knjigu pod naslovom Moj osmijeh je moja osveta, u kojoj opisuje svoje odrastanje nakon genocida. U međuvremenu izlaze drugo izdanje, prijevodi na engleski i perzijski jezik, a uskoro se očekuje i štampanje knjige na Brajevom pismu. Dževa kaže da sjećanje na Srebrenicu više ne smije biti jad i čemer, mora biti snaga, dostojanstvo, čak i osjećaj ponosa na svoju bol
“Uh, Šljivovica je bila gadna. To je valjda nekad bila neka fabrika. Prva dva-tri mjeseca bilo je baš loše. Nisu dali Crvenom krstu da uđe. Hrane nije bilo. Dnevno smo dobijali jednu konzervu ribe zvanu ‘čamac’, koja je išla na nas četvericu. Osim toga, dobijali smo po jednu krišku hljeba. Nikad nisam mogao shvatiti kako su uspijevali da isjeku onaj hljeb onako, jer kroz tu se krišku hljeba faktički vidjelo. To je bio obrok za 24 sata”
