Niko, pak, nema pravo da određuje što je za Drugog uvredljivo i niko nema pravo da bude nasilan ili da poziva na nasilje. Naime, ne mogu se promovirati evropske vrijednosti na putu Bosne i Hercegovine prema EU, a da istom na drugoj strani ponižavate vrijednosti velikog broja građana. Primjerice, traži se i tražit će se tolerancija prema spolnim i rodnim različitostima. Tražit će se da ih društvo prihvati kao ravnopravne građane.
Dakle, emigrantsku nostalgiju zamijenit će isfrustriranom mrzovoljom i prebijati je preko leđa današnjih Sarajlija, a to je najmanje u duhu onog imaginarnog grada u kojeg se kune Jergović. Pod etiketom najprevođenijeg hrvatskog pisca predočavati izopačenu sliku Sarajeva i prodavati je kao vjerodostojnu u oblandi vrhunske literature – naprosto nije fer.
„Moram naglasiti da su građani BiH u Norveškoj u ozbiljnom i akutnom stanju asimilacije. Nemojte da se uljuljkate u to što se u Norveškoj govori da smo najbolje integrisana grupa. To je asimilacija. Ljudi dolaze u ambasadu, mijenjanju imena i prezimena. Znam to, ja potpisujem te papire“, upozorio je ambasador BiH u Kraljevini Norveškoj Nedim Makarević
Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.
„Posebno bitno je da iza ovakvih projekata stoje institucije. Ovaj projekat je podržao predsjednik Bakir Izetbegović, a i reisul ulema Husein Kavazović. Podržale su ga naše naučne, ali i nacionalne institucije. Posebno je bitno da je ovaj projekat djelo dobro ogranizirane grupe autora, za razliku od prijašnjih vremena kada su ovakve projekte radili izvrsni pojedinci, ali usamljenici“, rekao je Mehonić.
U Švicarskoj promovirana "Edicija Bošnjaci" i film o Aliji Izetbegoviću.
Odeš po potvrdu i postaneš glavni urednik nikad pokrenutog nacionalnog sedmičnika za 100 KM. Uostalom, šta se čuditi, mi smo narod koji se zvao Bošnjaci, narod koji je govorio bosanskim jezikom, pa se sve to negdje zagubilo na čitavih stotinu godinu. Da se Safvet-beg Bašagić samo na vrijeme dosjetio, još bi 1916. godine imali adekvatan “Ured za izgubljene stvari”.
“Čoban može biti realiziran čovjek, a doktor nauka nerealiziran. Provincija je u glavama. Ona nije geografski nego duhovni pojam. Lav Nikolajevič Tolstoj napisao je možda najznačajniji roman u historiji književnosti – Rat i mir – u selu Jasna Poljana, mjestu s pet kuća i drvoredom. A šupke koje gore spominjem i kojima su 'Rolex', cipele 'Paciotti' i košulja 'Versace' mjerilo putem kojeg uspostavljaju sistem ljudske vrijednosti možeš smjestiti da žive kraj Buckinghamske palače ili Jelisejskih polja, ali će i dalje ostati nesorta i duhovni šljam. Oni su u svojoj nesvijesti saučesnici u rušenju bosanskohercegovačkog društva jer se stide i pljuju po onome što je srčika i najbolji dio Bošnjaka. Više ima državotvorne svijesti u šamiji srebreničke nene nego u 'Potemkinovim selima' njihovih materijalnih carstava. Oni su, zapravo, pravi papci”
Kome opozicija u Federaciji BiH obećava građansku državu kada znamo da Srbi i Hrvati u ovom trenutku na nju neće pristati ni pod kojim uvjetima? Isključivo Bošnjacima, na čije glasove isključivo i računaju. Kakva je politička korist od toga? Nikakva, osim što se pozicija i snaga Bošnjaka unutar njih samih dodatno oslabljuje
I bez obzira na to da većina Bošnjaka zna da je Komšić političar koji se nije proslavio za vrijeme svojeg osmogodišnjeg mandata u Predsjedništvu BiH, osim što je njegova pojava bila trn u oku Hrvatima, Bošnjaci su mu dali povjerenje jer ga ne vide kao opasnost za opstanak BiH.
