fbpx

Komunizam je bio iskustvo moći, brutalno, militantno, nesporno i genocidno. Tačka u kojoj se ozbiljni historičari, bez obzira na njihovu ideologiju, slažu jeste činjenica da je kao historijski oblik države komunizam dostigao nivo kontrole nad stanovništvom koji nikada prije nije bio postignut. Uoči 80. obljetnice lenjinističke revolucije, u ruskim novinama prvi put objavljeno je cjelovito istraživanje o broju ubijenih od strane komunističkih režima diljem svijeta od 1917. do 1987. godine. Tada je objavljen podatak o 110 miliona žrtava tog režima. Komunizam je u tom trenutku i zvanično postao najsmrtonosnija ideologija 20. stoljeća

Jučer se na svom profilu na Facebooku Ivan Pernar, i to mu nije prvi put, obratio Bošnjacima. No, Pernareva sklonost egzibicionizmu i ekscesima, razotkrivanju svjetskih urota i teorija zavjera sada je zašla u prostor rasističkog, odnosno razobličava se kao neofašistički stav. Ovakva stajališta saborskog zastupnika u jeku migrantske krize zaslužuju reakciju hrvatskih institucija. Uostalom, Republika Hrvatska presjeda Vijećem Evropske Unije i nije prihvatljivo da u Saboru sjedi osoba sa ovakvim zastrašujućim stajalištima bez da se na njih adekvatno reagira.

Šta podrazumijeva ideja “Bosne”? I za koga? Šta ona uključuje, a šta isključuje? Postoji li više vizija i ideja Bosne, ili je tek jedna – zajednička? Zar Bosna i Hercegovina nije država, nešto što postoji i što je više od ideje? Ko su ti “nacionalisti” od kojih se “ideja Bosne” mora odbraniti, imaju li konkretna imena, koje su to političke organizacije?

Slaviti kult ličnosti jednog diktatora progresivno je i urbano, veličati one koji su nam donijeli demokratiju i slobodu nazadno je i ruralno. Patiti za jednopartijskim sistemom i policijskom državom moderno je i kozmopolitski, a primitivno je i šovinistički uživati u demokratskom višestranačju i nacionalnim strankama. LGBT osobe mogu na ulicama demonstrirati svoje “vrijednosti”, ali vjernička populacija svoje mora upražnjavati u kući, među četiri zida. Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno