fbpx

Radončić je za pripadnost KOS-u optužio i Bakira Izetbegovića i njegovog oca Aliju Izetbegovića. On to nije uradio direktno, kao što je činio ranije optužujući neke druge ljude, nego posredno izjavom: “Oni koji meni spočitavaju da sam KOS-ovac, to su bili oni i njihovi očevi. Latić je objavio spisak bošnjačkih KOS-ovaca, neka pogledaju ko je.” Članak i spisak na koji se poziva Radončić objavljen je u Avazovom podlistku po imenu The Bosnia Times, kojeg uređuje Nedžad Latić, koji se poziva na pisanja ni manje ni više nego, kako sam navodi, “hrvatskog proustaškog portala”

Današnji sasvim razmahani i gotovo poslovični antibošnjački šovinizam Dragana Čovića, kojeg ispoljava kada god mu se za to pruži prilika, crpi svoju legitimaciju, ali i slobodu javne manifestacije upravo u neprestanom kanibalističkom (auto)šovinizmu i bošnjakožderstvu njegovog koalicionog partnera Fahrudina Radončića, koji svojom gotovo decenijskom propagandom o kalifatu, muslimanskoj republici, findžan-državi, islamizaciji itd., daje validaciju Čovićevim šovinističkim etiketama

Bilo bi dobro da je problem samo u Radončiću jer Iznogud, nažalost, inkarnira više stvarnih likova istodobno. Bilo ih je još i bit će ih još. To je sudbina velikih stranaka nastalih iz nacionalnih pokreta. Jer, zašto bi poštivao hijerarhiju kada lik halife možeš postati prečacem, izdajom ili spletkom?

“Kada bih se ja svetio nekome što piše negativne tekstove protiv mene i gore automobili – cijela Bosna bi gorjela”, rekao je danas Radončić na konferenciji za medije i probudio sjećanja na događaje od prije četiri godine, a nije nimalo ugodno kada u februaru Radončić spominje bilo kakvu paljevinu

U “Avazu” je trenutno u toku Radončićeva medijska ofanziva na ono što bi mogli nazvati “Alijinim naslijeđem”. Glavni pravac ove ofanzive koristi se nekadašnjim pisanjima Munira Alibabića Munje, prekaljenog službenika jugoslavenskog SDB-a, dok pomoćni pravac ide preko Latića i portala koji ovaj “uređuje”. Radi se o još jednom od neprekidnih pokušaja da se kompromitira ideja bošnjačkog političkog subjektiviteta i suvereniteta i njegovih autentičnih nosioca kakav je bio rahmetli Alija Izetbegović, a sve ne bi li podmetnuti i neautentični kvazilideri poput Radončića stekli legitimitet

Cerić je danas posve potrošen, osim što nas podsjeća na prošle političke procese, a na njih smo dužni upozoriti. Naime, kako je uopće Cerić došao u priliku da iz vjerske pozicije krene u pohod na nacionalno-političke visine? Ovaj fenomen indirektno je povezan s jednim novokonstruiranim mitom, bez obzira dolazio iz usta Fahrudina Radončića ili notornog Envera Kazaza, o tome da je Sulejman Tihić navodno bio sekularno i proevropski orijentiran za razliku od Alije Izetbegovića i Bakira Izetbegovića.

Stanoviti Jelica, Nikola i Ranko bili su pripadnici srpske agresorske vojske, ali i partneri i vezni kontakti Fahrudina Radončića i njegove kriminalno-švercerske i ratnoprofiterske družine za vrijeme odbrane Republike BiH od agresije. Oni su za vrijeme opsade Sarajeva zarađivali na preprodaji robe pod izlikom da nabavljaju humanitarnu pomoć za bolnicu. To možemo zaključiti po dokumentu kojega je sačinila tadašnja Služba državne bezbednosti RBiH u operativnoj akciji za više osoba prema osnovanoj sumnji da provode kriminalnu djelatnost i da su u vezi sa osobama na neprijateljskoj strani, a glavna ličnost i naredbodavac u tom lancu je bio „novinar“ Fahrudin Radončić. U svakom slučaju bilo je riječ o „velikoj lovi“ kako tvrdi sam Radončić u transkriptu razgovora. O kolikoj nepravdi i profiterstvu je bilo riječ, pažljivo pročitajte i sami zaključite: