Svjedočanstvo iz pozicije poraženog
Zvonimir Bernwald, Povijest divizije “Handžar”: Sjećanja i zapisi prevodioca u divizijskom štabu, Monos, Gračanica, 2018, 361 stranica
Srebrenička “Pjesma nad pjesmama”
Ćamil je skončao na tragičan način, ali, družeći se s knjigama, nije živio u paklu, čitajući – nije bio u zatvoru. Ubilo ga je auto, da li je to bila nesreća i gdje je završio vozač? Ostat će nedorečeno. Ali, u “apsu”, u Srebreniku, završili su i Shakespeare, i Byron, i Schiller, i Tolstoj, i Borges i mnogi drugi. Srebrenik se od tada s njima druži – i oni stoje rame uz rame s Musom, Makom, Mešom, Skenderom, Zukom, Dervišom... i čekaju da ih koji zaljubljenik barem na tren oslobodi
Ima li dobra u Dobor-Gradu
Dobor je kosturnica, a historija stroj koji se hrani ljudskim kostima. Tom stroju pogoduje čovjek koji ni pristojnu svadbu ne može pošteno iznijeti a da se ne hvata sile ili noža. O tome najbolje svjedoče po Bosni posijana svatovska groblja
Bilješka uz film “Ovo malo duše”
Nakon probijanja tunela, Josip Broz uputio se iz Brčkog u posjetu omladinskim brigadama. U srebreničkom selu Rapatnica, kako su tada zvali i srebreničku Željezničku stanicu, održao je govor okupljenim graditeljima pruge i narodu iz okoline. Nakon govorancije, Maršal se uputio u posjetu samom tunelu, gdje je propitivao omladince: “Koliko imaš godina?”, a omladinci, dršćući od uzbuđenja, odgovarali su: šesnaest, sedamnaest, šesnaest, i sve tako
Ko se drži Kajimijinog gaja, ne treba se bojati belaja
Mustafin pohod na Kula-Grad kod Zvornika i Kaimijin mezar ponavljao se iz godine u godinu i s tim pohodima raslo je Mustafino znanje o poznatom šejhu i cijenjenom pjesniku. Turbe su zijaretili i bolesnici moleći se Bogu da im bolove olakša. I ostali svijet, ženski i muški, pohodio je pjesnika Hasana Kaimiju, tražeći od Boga put do ostvarenja nekog murada. Danas ga zijarete češće muslimani, a rjeđe pokoji pravoslavac
Povratak ratnika stotinu godina nakon završetka rata
Mensura Mujkanović, Ago Mujkanović, Stradali vojnici iz tešanjskog kotara u austrougarskoj vojsci: (1914–1918), Muzej Tešanj, 2018.
Todorovo, grad sreće i tuge: Ovdje su ljudi odgajani da bi ratovali
Osmanska vojska 1578. godine zauze Todorovo i grad se tako makar na tren riješio iskušenja prepustivši mu se. Bio je pust, sve dok nije stalno nastanjen tek od 1635. godine. Todorovo su više puta napadali Austrijanci, a 1682. godine porušila ga je karlovačka banska vojska. S oružjem se ovdje vazda drugovalo, što će isklesati mentalitet “ljutih” Krajišnika, koji se može opisati kroz krilaticu: “Što je zemlje turske i kaurske, zadrtijeg ne ima junaka”
Nekima je umrijeti kao vode se napiti
Ali, nije samo priroda vrijedna spomena u Glamoču. Veličanstveni su i glamočki nišani. Stari su pisci, s razlogom, svoju zemlju nazivali majkom, a svoj grob otačstvom. Danas se toga iznova treba prisjećati jer se o majci govori stidljivo, a oca se zaboravlja. Od zemlje jesmo i u zemlju nam je leći. Šta bi čovjek bio bez svoje zemlje? “Šta bi Bosna bila bez mene?” Pitao se ne tako davno jedan sunarodnjak i na isto pitanje odgovor dao: “Ravnodušna krava ili ni to; šta sam ja bez Bosne? Dim”
Rane kroz koje ulazi svjetlost Božija
Danas su džamije Ferhadija i Aladža, ali i Manastir u Žitomisliću, Saborna crkva u Mostaru, franjevački samostan na Plehanu, svojim uzdizanjem porazile duh rušitelja, duh vandala koji su rušili u ime niske strasti ili lažne vjere. Iskrena vjera gradi i još je pred nama pobjeda. Ožiljci će ostati kao opomena kako vraga treba držati u vreći
“Svakog gosta trebamo držati kao malo vode na dlanu”
Ne cijenimo svoje. Sve se svodi na individualna nastojanja u porodičnim ili sličnim krugovima. Nemamo razvijenu strategiju marketinga nijedne značajnije turističke atrakcije. Da, potrebno je uložiti sredstva, ali, zar to nije investicija a ne trošak”
Strana 1 od 3