fbpx

U redovnim intervalima na bh. političkoj sceni javljaju se političke stranke koje s čarobnim štapom nude instant-rješenja za navedene strukturalne probleme i imaju mnogo zajedničkih karakteristika. Kao prvo, to su stranke jednog lica vođene harizmatičnim ličnostima. Posebno na početku imaju snažnu podršku od medija i međunarodnih faktora s ciljem rušenja nacionalnih stranaka; u ovom slučaju SDA. Iako se osnivaju samo u Sarajevu i djeluju isključivo na područjima gdje su Bošnjaci većina, oni obećavaju radikalne promjene u državi; ekonomski prosperitet, državu bez etničkih podjela, društvo bez korupcije i nepotizma. Drugim riječima, obećavaju raj na zemlji samo kad oni dođu na vlast

Nakon brutalnog obračuna s bošnjačkim vrijednostima komunisti su krenuli pisati novu historiju Bosne i Hercegovine, odbacivši cijelu predkomunističku historiju Bosne i Hercegovine. Tako je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine postalo temelj državnosti. Povelja Kulina Bana, koja je najstariji bosanski državni dokument napisan bosanskim pismom bosančicom, očito nije bila dovoljna da bude nulta tačka historije bosanske države. Tako danas imamo apsurdne pojave da mnoga udruženja i osobe čestitaju “rođendan domovini” 25. novembra, što implicira da Bosne i Hercegovine nije bilo prije dolaska komunista

Austrijski list “Der Standard” istakao je da je općina Centar pokazala znak modernosti, jer “Mandić ne nosi muslimansko ime”. Ovo nije nažalost mišljenje samo evropskih novinara, već i mnogih sarajevskih ljevičara. Na pitanje dokle će se od Sarajeva tražiti da dokaže svoju multikulturalnost, imamo i odgovor dakle. Dok se posve ne prihvati da je nositi muslimansko ime nešto nemoderno. Odnosno, dok se ne prihvati da je biti muslimanom nešto nazadno, nešto antievropski. Uostalom, ako ste se pitali kakva je zora svanula, to je odgovor.

Vrijeme je da lijeva opozicija bude iskrena prema građanima Bosne i Hercegovine i objasni na koji način namjerava ostvariti svoj politički cilj o državi bez etničkih podjela, bez političkog utjecaja u sredinama gdje većinski žive građani srpske i hrvatske nacionalnosti. Ako su odustali od države i krenuli u stvaranje fildžan-Jugoslavije samo na prostoru gdje Bošnjaci čine demografsku većinu, i to je legitiman politički cilj – samo se to mora javno saopćiti građanima.

U bošnjačkom društvu političke stranke, internetski portali i privatni fakulteti niču kao gljive poslije kiše. U okolnostima političke agresije na našu zemlju to nije izraz razvijene demokratske kulture i političkog pluralizma kod Bošnjaka, nego nedostatak elementarne državotvorne svijesti, što ima svoje pogubne posljedice ne samo na njihovu političku poziciju kao naroda već i na cjelokupno društvo

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi razlog jeste onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj