fbpx

“Nikad prije nisam čula da se cvijeće može sačuvati na ovakav način, u nakitu. Naušnice koje sam dobila bile su s crnom podlogom i unutra je bilo ‘sakriveno’ cvijeće, tako sitno i nježno da sam se odmah začudila koliko treba strpljenja i živaca da se ti cvjetići na ovakav način sačuvaju, a da sve skupa dizajnerski izgleda jako lijepo i primamljivo. Tada kreće moja prava potraga u saznavanju čime se to cvijet može zarobiti da bude sačuvan u svom originalnom obliku. Ubrzo sam saznala da je riječ o kristalnoj, dvokomponentnoj smoli”, kaže Sunita Dizdar-Hodžić

Kada god spomenem rat i moje iskustvo koje se na bilo koji način veže za ta dešavanja, uvijek se sjetim događaja koji su obilježili moja iskustva. Moje zanimanje za sevdah došlo je kasnije, 1997. godine, dok smo se pripremali za turneju po izbjegličkim kampovima i sirotištima nakon rata

“Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni. A zar ćemo Mi kazniti druge osim nezahvalne?” (Saba' 15-17) Evo, vidimo šta je zahvalnost i to smo u više navrata spominjali i sigurno će se taj primjer još kroz mnoge bejtove navoditi. Ovo je ključ da dođemo do svih naših želja, murada, da bismo proveli ovaj život lijepo, a i da sutra budemo od onih koji su sretnici. To je zahvalnost na Allahovim ni'metima. A mi, zbog želje da imamo nešto što nemamo, iz vida gubimo ono što imamo i ne znamo da zahvalimo Gospodaru na tome.

“Kad sam prvu narukvicu uradila, tada sam otvorila i svoju Facebook stranicu ‘Nakit Hanumica’, i to ne iz razloga da bih se bavila prodajom stvari, već isključivo da imam sve svoje radove na jednom mjestu. To je kao digitalna arhiva mojih radova. Vremenom, dok radim, zaboravim kako sam nešto pravila prije godinu-dvije, i kako je išao neki vez, a kada vidim narukvicu i vidim mustru, odmah se prisjetim i to mi dosta pomaže u radu”, kaže Halima Šečunović

Ammar Jažić rođen je 17. marta 1987. godine u Sarajevu, gdje završava osnovnu školu. Kaže da nikad plaho nije volio školu, pa mu je pri upisu u srednju otac ponudio dva izbora: medicinsku kao dedo, ili muzičku pa da krene očevim stopama. Upisao je Srednju muzičku školu u Sarajevu, na Odsjeku za timpane i udaraljke kod profesorice Desanke Jovanović. Srednju muzičku školu završava dosta uspješno i nakon toga dobija stipendiju univerziteta Berklee College of Music iz Bostona. Međutim, ostaje u Sarajevu, gdje završava Muzičku akademiju na Odsjeku za kompoziciju. 2010. godine završava magistarski rad uradivši Simfoniju Islamicu, simfoniju koja je prvi put u historiji dobila prefiks “islamska”. Jažić za Stav podrobnije govori o Simfoniji Islamici i o tome šta ga je motiviralo da uradi ovakav magistarski rad, o vremenu provedenom na Akademiji, o svojim pogledima na muziku i na stanje muzike u Bosni i Hercegovini, o patriotskom žanru, turbo-folku, “Bosnatonu” i njegovom ocu Faruku Jažiću, kao i o brojnim drugim crticama iz života

U posljednje vrijeme Emina Karić uživa izrađivati didaktičke igračke za malu djecu i za bebe. To su platnene knjige, podloge za ležanje, jastuci. “Tu su mogućnosti bezbrojne, sve što vam padne na pamet to se može prenijeti u svijet igračaka od platna. Malim bebama koje tek počinju puzati jako su zanimljive ove podloge na koje se mogu staviti likovi životinja, biljke, cvjetovi, likovi iz crtanih filmova. Trudim se da koristim što više boja, da to bude živopisno, šareno, kažu da to posebno utječe na razvijanje moždanih ćelija kod djece. Potrudim se da sve što napravim bude funkcionalno, a istovremeno i zanimljivo. Radim i ruksake, odjeću, plišane igračke”

Alija Izetbegović bio je čovjek čvrstih principa koji se nikad nije pokolebao ni kada je bio zatvoren niti je napustio svoj narod kad su srpske snage bombardirale Sarajevo za vrijeme opsade grada. Nije se sklonio u svoj uredski bunker već je ostao s ostatkom svog tima i stanovništvom i suočio se s opasnošću tokom opasnih vremena. To su obilježja dobrog, časnog i principijelnog pojedinca i građanina i vjerovao sam da je vrlo prikladno da naša nagrada nosi njegovo ime

Od prvog dana kada sam preuzeo dužnost gradonačelnika Sarajeva imao sam jasnu viziju i plan rada. Smatram da zajedno s timom na čijem sam čelu imamo potencijal, posvećenost i htijenje, što su prvi preduvjeti za uspjeh. Realizirali smo brojne razvojne infrastrukturne projekte, manifestacije od značaja za grad Sarajevo, kao i desetine drugih, isto tako važnih. Ono što me posebno raduje jeste da stvaramo pozitivno okruženje, funkcionalan i dinamičan grad, ravnopravan partnerima u mnogim procesima i odnosima na domaćem i međunarodnom planu. Rezultati našeg rada su vidljivi, i to naši sugrađani prepoznaju, što je za mene, kao gradonačelnika, motiv za dalji ra

U jednoj se predaji navodi da je Poslanik, s. t. a. v. s., rekao ashabima, a i nama svima: “Tražite zaštitu od doline tuge.” “Ya Resulallah, kakva je to dolina tuge?”, upitali su ashabi, a onda im je Poslanik objasnio: “To je dolina u džehennemu od koje džehennem svaki dan po 400 puta traži utočište kod Gospodara.” Kada su ga ashabi upitali ko su stanovnici te doline, Poslanik, s. a. v. s., upozorio je da će među njima biti i oni koji skupljaju znanje, ali su sve to radili da bi se predstavili kao učeni ljudi da bi pohvale priskrbili i da bi se o tome govorilo. Druga kategorija jesu ljudi koji rade stvari koje nisu kako treba, a sve da bi zadovoljili ljude koji nisu kako treba. A većina je svijeta u kojoj je ta crna strana dominantnija. A onda je na kraju Poslanik posebno podvukao kategoriju ovih učenjaka koji su najgori kod Gospodara, a to su oni koji obijaju pragove vlastodržaca

“Kada sam upisivao Akademiju, zaista mi je domet bio Hollywood i svjetska scena. Znao sam govoriti 'kad jednog dana dobijem Oskara' i zbog toga su mi se moje kolege na simpatičan način smijale, a i ja sam to uvijek kroz šalu lijepo umotavao, pa je to tako ostalo kao uzrečica – 'kad jednog dana dobijem Oskara'. A šta je Hollywood nego sami vrh filmske industrije i glumac koji drži do sebe treba da teži ka samom vrhu?! Pa šta će mi onda biti krajnji cilj nego ondje gdje to rade najbolje na svijetu, gdje mogu napredovati i biti bolji, ja se ne mogu zadovoljiti ni s čim manjim”