Za razliku od bivših socijalističkih država, u kojima je Međunarodni dan žena bio visoko poštovan, u tzv. građanskim demokratijama taj praznik bio je zanemaren. S ponovnim rađanjem feminizma, ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, oživjela su sjećanja na nastanak ovog praznika, pa su ga 1978. godine priznale i Ujedinjene nacije
Radila je na osnivanju mnogih za to vrijeme naprednih klubova i društava, bila potpredsjednik Matice iseljenika, član Saveza za iseljenička pitanja, publicistkinja, član redakcije naših novina, piše za brojne listove u SAD u i Kanadi, nekad pod pseudonimom, nekad pod punim imenom, a sarađivala je i s istaknutim revolucionarima. Uz gotovo bezbrojne političke i privatne obaveze, ipak nije zapostavila svoju najveću ljubav – slikarstvo
Postao je carom 2. decembra 1848. godine. Po majčinoj želji, izabrao je ime Franz Joseph, prema kralju reformatoru Josephu II, kojemu nije nimalo ličio. Odgajan je u uvjerenju da je upravo njega Bog izabrao za vladara. Početak vladavine Franza Josepha obilježen je vješanjima ili osudama na dugogodišnje robije pohapšenih revolucionara ili njihovih saradnika, pa je mladi kralj bio veoma omražen
Književnica, pjesnikinja, prevoditeljica i prosvjetiteljica Laura Papo danas je malo poznata široj javnosti. Čak ni za grob joj se ne zna, iako znamo da je sahranjena na starom sefardskom groblju u Sarajevu 1942. godine. Izuzetno važna osoba za kulturnu i žensku historiju Sarajeva i Bosne i Hercegovine ostala je gotovo nepoznata čak i u svom Sarajevu, prije svega zato što je pisala na jevrejsko-španskom, na jeziku bosanskih Sefarda
Adeline Paulina Irby stizala je uvijek svugdje, bez obzira na vremenske (ne)prilike. I naravno, pomoć su dobijali svi kojima je bila potrebna, bez obzira na religijsku pripadnost, spol, godine starosti…
Bila je prva žena koja je putovala u Jerusalem na hadž. Putovanje je trajalo godinu, a u Istanbulu je primio sultan Aziz, na preporuku Topal Osman-paše (kod njega je ostala mjesec u gostima). Na povratku joj je poklonio 10.000 groša za školu
Kako je stvarno Umihana Čuvidina živjela, kad je umrla i gdje je tačno sahranjena, nemoguće je ustanoviti. Zvanični podaci o njoj naprosto ne postoje niti u jednom sidžilu šerijatskog suda u Sarajeva, jer nije ispunjavala nijedan od četiriju obaveznih uvjeta da bude upisana...
Ostala je upamćena kao Marija na Prkosima kojoj je Branko Ćopić posvetio istoimenu pjesmu, napisanu 1945. godine. Djevojka iz pjesme koja je “pod titovku svila pletenice i srcem krenula protivu betona” rođena je 1920. godine u selu Kamenica kod Drvara, kao najstarija od petero djece u siromašnoj porodici Nikole i Joke Bursać
