fbpx

Progon i stradanje stanovništva Ljutočke doline otpočeo je 10. juna 1992. godine, dan uoči Kurban-bajrama. Prestrašeni civili tražili su spas u bijegu na Basaču, šumskom predjelu iznad Orašca, da bi se kasnije povukli još više, na brdo Radolje. Bio je to tužan prizor. Sve ono što su teškom mukom ovi ljudi stjecali cijeli život, njihove snove i nade ostavili su samo da bi izvukli živu glavu. Spas su vidjeli u prelasku preko rijeke Une i odlasku na teritorij Republike Hrvatske, gdje su bile stacionirane jedinice francuskog bataljona UNPROFOR-a. Jedino mjesto gdje su civili mogli pronaći spas bio je most na Štrbačkom buku. Prelazak preko mosta koji su kontrolirali bosanski Srbi te ne tako daleke 1992. godine postao je za jedne most spasa, a za mnoge most stradanja i propasti, ovosvjetska sirat-ćuprija

Ljubav prema rodnom kraju kod Bošnjaka Potkalinja i dalje je veoma jaka i izražena, što potvrđuju i njihove česte posjete mjestu gdje su proveli najljepši dio svog života. Njihovu ljubav i odanost rodnoj grudi potvrđuje i obnovljena džamija koju će ovi uzoriti Bošnjaci svečano otvoriti u nedjelju, 21. jula 2019. godine. Zato ovi plemeniti i uzoriti ljudi pozivaju sve vas, sve građane naše domovine i sve ljude dobre volje da dođu u Potkalinje 21. jula, da se zajedno radujemo ovom dugo očekivanom događaju i da bolje upoznate ljude i mjesta naše prelijepe domovine

Ili se Bošnjake želi fatalno oslabiti, paralizirati i neutralizirati kao relevantan faktor i politički subjekt sposoban za akciju i reakciju radi nekog krupnog događaja koji se treba desiti u budućnosti, a kakav je moguća secesija, ili se Bosna i Hercegovina, tačnije većinski Bošnjacima naseljeni prostori, žele urediti po uzoru na neke od nesretnih država s muslimanskom većinom kojima upravljaju manjinski i nelegitimni “prosvijećeni i progresivni” režimi koje se prihvata kao partnere jer drže pod kontrolom neugodnu “muslimansku većinu”

Bošnjaci su značajno učestvovali u javnom životu Bugarske za vrijeme osmanske uprave, ne samo kao beglerbegovi, sandžak-bezi, mutesellimi, kadije, muftije, imami, pisari i drugi službenici već i kao vakifi i naziri (nadzornici) vakufa. Nakon dugogodišnjeg istraživanja (2012–2018) i rada na terenu, došli smo do broja od 15 vakifa koji su uvakufili nekoliko hiljada vakufa širom Bugarske

Veoma brzo u javnost je krenula i priča o "pucanju" aktuelne koalicije, kako u BNV-u, tako i na nivou lokalnih samouprava u svim sandžačkim opštinama. Oštro protivljenje inicijativi i pravu BNV-a na njeno pokretanje izrazili su i najviši državni predstavnici a podrška je, za sada, došla jedino s albanske strane. Međutim, kao rješenje se nameće rezolucija BNV-a iz 2012. godine koja proklamuje pravo građana na regionalnu autonomiju Sandžaka u okviru Srbije, kao i pravo uspostavljanja prekogranične regije i saradnje sa južnim dijelom Sandžaka u Crnoj Gori. Rezolucija predviđa da područje grada Novog Pazara i opština Tutin, Sjenica, Nova Varoš, Prijepolje i Priboj sačinjavaju jednu administrativnu oblast, odnosno posebnu regionalnu samoupravu

Pitanje postojanja konkretnih ideologija na bosanskohercegovačkoj i bošnjačkoj političkoj sceni, njihove međusobne sukobljenosti, razlike između proklamiranih ideologija i onih u koje se stvarno vjeruje i uloge koju realpolitika ima u političkim odlukama – nedovoljno je istraženo. Ipak, političku scenu u Bošnjaka mogli bismo, u kontekstu postojanja političke ideologije, ugrubo podijeliti u dva tabora. Prvi tabor sačinjavaju one stranke i političke ličnosti koje svoj legitimitet crpe iz tekovina prošlog sistema, dok su u drugom stranke koje svoj legitimitet crpe iz perioda stjecanja nezavisnosti i odbrane od agresije

“Veza dijaspore, naročito omladine, s domovinom je sve slabija, sve se manje ondje ide u posjetu, pa nam mladi gube osjećaj pripadnosti Bosni kao zemlji porijekla njihovih roditelja. Kod djece nam sve više opada i interesiranje za učenje bosanskog jezika. Najveći uzrok tome jeste slaba komunikacija roditelja s djecom na svom jeziku. I škole bosanskog jezika u dijaspori mogle bi biti aktivnije”

U nesretno vrijeme, u kojem su mnoge naučne i kulturne institucije u nadležnosti kantona a ne države, zadaća svih bosanskih i bošnjačkih politika, i onih koje su u poziciji i onih koje nisu, mora biti pozicioniranje kulture izvan politike, ako ne i iznad, kako bi bilo sačuvano i odnjegovano ono što vrijedi čuvati i njegovati

“Prolazim jednom za Fojnicu i vidim da obnavljaju crkvu u Kaćunima. Nazovem blagajnicu da pripremi novac i uplati za obnovu crkve. Medžlis je donirao novac za obnovu kuće kod pravoslavne crkve. Meni moj medžlis nije donirao za imamsku kuću. Uvijek je kod nas bilo toga, dođu katolici i daju pare za neke projekte, ali piši priznanicu na N.N. lice. Isto je bilo i obrnuto. I danas je tako”, kaže hafiz Srebrenica

Zanimljivo je uporediti broj od 350.000 pripadnika HV-a s 3.736,356 Hrvata na popisu iz 1991. godine. Kada bi od 350.000 oduzeli Bošnjake i pripadnike HV-a drugih nacionalnosti, procentualno učešće Hrvata bilo bi niže od procentualnog učešća Bošnjaka, a u odnosu na ukupan broj pripadnika tih naroda na popisu iz 1991. godine. Svrha ovog osvrta nije utvrđivanje statističke preciznosti učešća Bošnjaka u odbrani Hrvatske u odnosu na njihov ukupan broj u toj državi i u odnosu prema drugim narodima u njoj, ali jeste da ukaže na neistinitost hrvatske propagande u smislu da Bošnjake nije zanimala odbrana Hrvatske