Kako objasniti tursku političku stvarnost prije nego što se slušaocu (koji je postavio pitanje) dezintegrira raspon pažnje? Kako, recimo, objasniti kvazireligioznu terorističku organizaciju šarlatana iz Pennsylvanije ili fakat da tzv. “kurdsko pitanje” ne postoji, odnosno da nije riječ o etničkom sukobu, mržnji, ili kako god to zapadni mediji kvalificiraju? Nemoguća misija s obzirom na ukorijenjene predrasude
Ubrzane diplomatske aktivnosti na liniji Washington – Ankara glede pitanja sigurne zone počele su nakon pojave snimaka pokreta turske vojske ka južnoj granici. Amerikance je zahvatila blaga panika od mogućeg turskog unilateralnog obračuna s terorističkom organizacijom koju su (Amerikanci) promovirali u svog saveznika i naoružali do zuba
Odgovornost za fake news disperzirana je i ne može se priheftati samo na korporacije, bilo klasično medijske ili internetske, jer, u krajnjem slučaju, korisnici su ti koji “klikću” na dugme podijeli
Dok teroristički napad na ustavni poredak Republike Turske dobija epilog u pravosuđu, FETÖ se, zahvaljujući ključevima datim u priznanjima, sve više dešifrira. Više od tri i po hiljade osuđenih u 289 procesa tek je vrh ledenog brijega. Riječ je o FETÖ teroristima koji su odgovorni za smrt 251 šehida i više od 2.000 gazija 15. jula 2016. Međutim, to je daleko od smrtnog udarca organizaciji
Radnička partija Kurdistana (PKK) teorijski je priznata kao teroristička organizacija od EU i SAD, dok praksa, najblaže rečeno, govori drugačije. PKK je od osnivanja 1978. promijenio više sponzora, počev od Sovjetskog Saveza kao glavnog, Sirije kao gostoprimca, Grčke kao simpatizera itd., da bi se posljednjih decenija čvrsto ugnijezdio u jasle Zapada. Da, tog istog na čijim se listama terorističkih organizacija nalazi. U praksi je jedino za Tursku PKK zaista teroristička organizacija
Iako goruća, daleko je od toga da je kriza oko S-400 (i prateća glede lovaca F-35) jedini problem tursko-američkih odnosa. Američko neisporučivanje vođe kvazireligioznog terorističkog kulta (FETÖ) i, s druge strane, isporučivanje ogromne količine oružja derivatima terorističke PKK u Siriji neka su od za Tursku, malo je reći, značajnih pitanja
U demokratiji partije i/ili političari bez imalo demokratskog kredibiliteta mogu osvojiti izbore (pogled ka istočnom susjedu Bosne i Hercegovine), a što reče prijatelj (Amerikanac, koji živi 20 godina u Istanbulu): “Sada možemo potpuno i bez ograničenja ismijavati svakoga ko koristi riječ 'diktatura' za AK partiju i/ili Erdoğana”
Rezolucija koju je Kongres SAD-a nedavno izglasao s nadnaslovom “Izražavanje brige za savezništvo Sjedinjenih Država i Turske” jeste sve samo ne izraz brige za savezništvo. O tome da američki kongresmeni odlučuju šta zadovoljava turske potrebe ne vrijedi trošiti tastaturu – šta oni misle o sebi, da su kolonijalni guverneri
Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...
Nastale na ideji da javne škole nisu dovoljno kvalitetne i konkurentne, jer, po zilotima tzv. tržišne ekonomije, država nije sposobna ni za šta, proponenti ideje izborili su se za mnogo opuštenija pravila nego što važe za javne škole i mnogo slabiji nadzor nad čarter-školama. I tu leži glavni problem, zbog čega je to polje El Dorado za finansijske kriminalce
